Ravna pravom forenzičkom istraživanju koje možemo gledati u nebrojenim detektivskim CSI serijama.

VENECIJA 1460. GODINE ODLUČILA KARTIRATI SVOJA PODRUČJA

Kako onda uopće uspijevamo rekonstruirati prostor nekadašnje šibenske srednjovjekovne komune? Jedan od najvažnijih alata za to su povijesne karte i crteži, Međutim, najranija precizna karta šibenskog teritorija nacrtana je tek početkom 16. stoljeća. Pronađena je nedavno u Državnom arhivu u Veneciji, a izradio ju je zasad nepoznati autor. Prikazuje veći dio šibenskog, trogirskog i dio splitskog teritorija. Druga, nešto mlađa karta, na neki način se na nju nastavlja. To je odavno poznata karta venecijanskog kartografa Matea Pagana. Nastala je oko 1530. godine, a jedan primjerak nalazi se u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Barem jedna od tih karata (ona prva), zasigurno je nastala kao posljedica odluke venecijanskog Vijeća desetorice iz 1460. godine kojom se nalaže kartiranje teritorija u vlasništvu Venecije, kako onog u kopnenom dijelu sjeverne Italije, tako i onog prekomorskog na istočnoj jadranskoj obali i u Grčkoj. Vijeće desetorice bilo je posebno vijeće Mletačke Republike, osnovano 1310. godine da bi se brinulo o sigurnosti države.

”Stoga je poželjno imati u našoj kancelariji ili vijećnici vjeran prikaz, izvornik i presliku svih naših gradova, zemljišta, tvrđava, pokrajina i regija, pa onaj tko želi imati uvid ili se savjetovati o navedenim mjestima, taj može imati točna i specifična znanja prema viđenome, a ne prema nečijem mišljenju.” Tako stoji u odluci venecijanskog Vijeća desetorice. Teret izrade preciznih karata bio je na onome što bismo danas nazvali lokalnom samoupravom, venecijanskim kneževima postavljenim u gradovima  pod njihovom vlašću. Ovako Vijeće desetorice nalaže izradu karata gradskim kneževima: ”Prema ovlasti ovoga Vijeća, neka bude napisano i poslano rektorima svih naših gradova, posjeda i tvrđava, da nakon što se dobro i pravo savjetuju s lokalnim građanima i drugima koji dobro poznaju grad i njegovu okolicu, prikažu zemlju, mjesto i pripadajuću pokrajinu sa svim naznakama vjetrova istočnih i zapadnih, tvrđava, rijeka i ravni, i udaljenosti od mjesta do mjesta, i mjesta u našem okruženju i njihovih udaljenosti, te neka revno promišljeno izrađenu kartu daju na uvid učenim i stručnim osobama kako bi se zaključilo je li točno i vješto nacrtana.  Po završetku, neka pošalju sliku našoj vladi.”

KARTA S POČETKA 16. ST. NEZAOBILAZAN ALAT ZNANSTVENIKA

I doista na karti Šibenika, Trogira i Splita s početka 16. stoljeća iz Državnog arhiva u Veneciji nacrtano je manje-više sve što je tražilo Vijeće desetorice. Karta je postala nezaobilazan alat povjesničara, arheologa i povjesničara umjetnosti. Riješila nam je neke dileme oko toga kad je neki objekt sagrađen. Na primjer, sad smo sasvim sigurni da je bedem u Docu u Šibeniku, koji je štitio istoimenu varoš, sagrađen prije početka 16. stoljeća. Na karti je prikazan šibenski Kanal Svetog Ante s kulama na ulazu u kanal sa šibenske strane, spiljom Svetog Ante u sredini kanala, benediktinskim samostanom sv. Nikole na vanjskom ulazu u kanal i crkvom sv. Andrije preko puta, po kojoj je Jadrija dobila ime. U to vrijeme još se nije počela graditi tvrđava Svetog Nikole, što znamo i preko povijesnih, arhivskih spisa. Na karti vidimo obrambeni bedem na poluotoku Oštrica u Grebaštici, koji je u doba nastanka karte već bio sagrađen, kao i obrambeni bedem Primoštena, a na istoku šibenskog teritorija obrambeni bedem za zaštitu stanovništva Rasline na poluotoku Svete Kate čije smo postojanje pretpostavljali na temelju arheoloških nalaza. Nacrtane su sve važne srednjovjekovne crkve kao orijentiri na šibenskom teritoriju, posebno na području Donjeg i Gornjeg, današnjeg Danilskog polja. Kad se iz Šibenika cestom krene prema Donjem polju prva je crkva sv. Mare na današnjim Biocima, preko ceste blizu groblja Kvanj nalazi se crkva Gospe od Griblje, zatim u Donjem polju idu redom crkva sv. Silvestra, crkva sv. Jure i crkva sv. Lovre te u Vrpolju crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Sve te crkve i danas postoje, i sve osim crkve u Vrpolju izgledom su ostale srednjovjekovne. Na šibenskim otocima na karti su prikazane samo dvije građevine: samostan franjevaca trećoredaca na otoku Prviću i franjevački samostan na otoku Krapnju. Oba su utemeljena barem pola stoljeća prije nastanka karte.

LAKŠE POČETI OD TOGA ŠTO NE ZNAMO

Što dublje idemo u prošlost naše poznavanje prostora sve je lošije. Disciplinu koja se time bavi zovemo topografijom. Naročito je teško rekonstruirati rano srednjovjekovlje, kako narodski volimo kazati od stoljeća sedmog. Kako je prostor Šibenika izgledao u ranom srednjem vijeku, na to pitanje nam ne može odgovoriti ni kristalna kugla. Štoviše, ne znamo ni približno kako je izgledao kad ga kralj Petar Krešimir IV. prvi put spomenuo na Božić 1066. godine, a ne znamo ni kako je točno izgledao 1322. godine kad se Šibenčani prvi put zaklinju Veneciji. Tek od kasnog srednjeg vijeka imamo jasnu sliku o tome kako je Šibenik izgledao, ali opet kroz osnovne prostorne odrednice: ulice, trgove, javne građevine, crkve, samostane i kaštel sv. Mihovila.

Da bismo bismo upotpunili sliku o srednjovjekovnom Šibeniku i njegovom teritoriju ponekad nam je lakše postaviti pitanje o tome što o gradu ne znamo, a ne što znamo. Jer nije sramota ne znati. Sramota je ne priznati neznanje i ne pitati onoga koji zna.

Pod uvjetom da znamo postaviti pravo pitanje.