NI TURCI OSMANLIJE, NI PERZIJANCI VEĆ - HRVATI

”Tragovi naselja iz prapovijesna doba. Prvi se put spominje u vrelima pod današnjim imenom 1494. Kao naselje postojao i prije osmanskog osvajanja toga dijela Dalmacije (1522).” Tako u najkraćem, pomalo telegrafskim rječnikom, o Drnišu stoji na internetskim stranicama Hrvatske enciklopedije. Začudo i na internetskim stranicama hrvatske Wikipedije, glede imena Drniša piše isto. A ne bi se moglo kazati da je hrvatska Wikipedija izvor koji bih bilo kome preporučio.

Dakle, Drniš se kao Darniš prvi put spominje 8. ožujka 1494. godine u spisima šibenskog javnog bilježnika Grgura de Dominicisa. Radi se o kupoprodajnom ugovoru sastavljenom u Šibeniku u kojem je kupac nekretnine porijeklom iz Drniša. Budući da su Osmanlije Drniš osvojili tek 1522. godine, preuzeli su postojeći naziv naselja. Nema nikakve sumnje da je, pored tvrđave, postojalo i naselje Drniš jer to jasno piše u kupoprodajnom ugovoru.

Pravu istinu o porijeklu imena Drniša otkrio je pokojni Frane Dujmović - hrvatski znanstvenik rodom iz Zadra - koji je desetak godina bio direktor Muzeja grada Šibenika, i na tom mjestu ostavio neizbrisiv trag. Dujmović je podatke dao znanstveniku Seidu Traljiću koji je to prvi put objavio 1972. godine u znanstvenom radu u časopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je Traljić bio zaposlen. Iako je napisao relativno malo znanstvenih radova, zbog njegovih zasluga za hrvatsku znanost, za poznavanje i obnovu šibenske kulturne baštine, o Frani Dujmoviću napisat ću posebnu kolumnu.

Osim toga, Drniš pod imenom Dirniš postoji i na nedavno otkrivenoj venecijanskoj karti sjeverne i središnje Dalmacije, koja je nastala na samom početku 16. stoljeća dok Drniš još nisu bili osvojili Osmanlije. Karta nam daje obilje vrlo preciznih podataka o naseljima, utvrdama i sakralnim objektima prije Osmanlija. Jednostavnom provjerom podataka koje donosi karta sa stvarnim stanjem, znanstvenici su lakoćom odredili kad je karta nastala. To je jedina dosad poznata karta koja vjerno prikazuje teritorij Šibenika i njegovog zaleđa neposredno prije osmanskog osvajanja, sve do granice s nekadašnjim Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom.

NA PRVI POGLED TVRĐAVA GRADINA STARIJA JE OD OSMANLIJA

Drniška tvrđava Gradina na prvi pogled izgleda kao tipična kasnosrednjovjekovna tvrđava, kakvih je bilo posvuda na teritoriju nekadašnjeg Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Glavna okrugla kula redovito je zaštitni znak takvih tvrđava, koje nemaju nikakve veze s Osmanlijama nego s plemićkim obiteljima koje su bile vazali hrvatsko-ugarskog kralja. Najpoznatiji od njih, s posjedima na lijevoj obali rijeke Krke i na Čikoli, bili su glasoviti Nelipići s kojima su, prije dolaska Osmanlija, problema imali i Šibenčani i Venecija. Prema tome, ako smo možda pomislili da su Drniš osnovali Osmanlije i dale mu ime, demantiraju nas materijalni ostaci srednjeg vijeka na drniškoj tvrđavi.

Kad je krajem 17. stoljeća Venecija osvojila Drniš, venecijanske vlasti proširile su i ojačale tvrđavu novim, tada modernim bastionima. Takvu vrstu utvrđenja Osmanlije nisu poznavali, niti su ikad razvili odgovarajuću tehnologiju za gradnju. Sve što su mogli bile su sitne intervencije na postojećoj srednjovjekovnoj drniškoj tvrđavi. Jedini materijalni dokaz postojanja osmanske vlasti u Drnišu ostaci su dvaju džamija. Dijelovi jedne uklopljeni su u današnju crkvu Sv. Ante, a od druge je ostao iznad zemlje vidljiv samo dio minareta. S vremenom se centar Drniša s Gradine preselio na današnje mjesto oko drniške Poljane, gdje se nalazila utvrđena palača nekadašnjeg venecijanskog upravitelja.

A ŠTO KAŽE EVLIJA ČELEBIJA?

Glasoviti osmanski putopisac iz sredine 17. stoljeća Evlija Čelebija (pravim imenom Derviš Mehmed Zili), na za to vrijeme uobičajeni fantastični način, napisao je da je Drniš osnovan još u vrijeme Aleksandra Makedonskog, a da su ga nakon toga naselili Hrvati. Dakle, i on je bio siguran da Drniš nema nikakve veze s Osmanlijama. Još je napisao da je Drniš golemi grad s tri stotine kuća, iz kojeg je svake godine sto pedeset ljudi išlo na hadžiluk u Meku. Opisao ga je kao grad u obliku izduženog peterokuta, smješten na litici.

Objasniti odakle dolazi naziv nekog naselja često je vrlo nezahvalan posao. A još kad se u to umiješaju potpuni amateri. Međutim, nisu samo amateri odgovorni za goleme greške u pogledu objašnjenja imena povijesnih naselja i lokaliteta u Hrvatskoj. I najveći hrvatski znanstvenici znali su prenositi nevjerojatne gluposti o imenima nekih naših naselja. Jedna od najvećih, a mogli bismo kazati i legendarna budalaština, dogodila se kad su hrvatski arheolozi i povjesničari krenuli objasniti odakle potječe naziv Šenedija za prostor ispod Baline glavice, na krajnjem istoku drniškog Petrovog polja.

Ali o tome ipak u nekoj drugoj kolumni.