PRVE VENECIJANSKE KARTE DALMACIJE TEK NAKON 1460. GODINE

Venecija nije ratovala samo u Dalmaciji. Završetkom dugotrajnih ratova u sjevernoj Italiji i zaključenjem mira u gradu Lodiju, jugoistočno od Milana, 1454. godine Venecija konsolidira svoj prostor kako u Italiji, tako i u Dalmaciji. Sljedeći logičan korak bio je kartiranje područja pod njenom vlašću.

'Prema ovlasti ovoga Vijeća, neka bude napisano i poslano rektorima svih naših gradova, posjeda i tvrđava, da nakon što se dobro i pravo savjetuju s lokalnim građanima i drugima koji dobro poznaju grad i njegovu okolicu, prikažu zemlju, mjesto i pripadajuću pokrajinu sa svim naznakama vjetrova istočnih i zapadnih, tvrđava, rijeka i ravni, i udaljenosti od mjesta do mjesta, i mjesta u našem okruženju i njihovih udaljenosti, te neka revno promišljeno izrađenu kartu daju na uvid učenim i stručnim osobama kako bi se zaključilo je li točno i vješto nacrtana.'

Tako doslovno piše u odluci venecijanskog Vijeća desetorice iz 1460. godine kojim započinje izrada karata prostora u vlasništvu i pod kontrolom Venecije. Obveza je bila da se karte crtaju rukom i da se u njih ucrtaju svi važni prostorni podaci i naselja, kao i udaljenosti među njima. Na kartama su ucrtavani i kopneni i morski komunikacijski pravci. Sve je to naravno bilo popraćeno strogo povjerljivim terenskim izvješćima mletačkih dužnosnika jer se to sve radilo zapravo isključivo u vojne svrhe. Karte su zajedno s izvješćima bile arhivirane u kancelariji Duždeve palače u Veneciji.

ŠIBENIK U SREDIŠTU PAŽNJE

Kad je u svibnju 1797. godine propala Venecija, štošta se događalo s mletačkim državnim spisima pa su tako i te karte Vijeća desetorice završile posvuda. Tako je jedna karta srednje i dijela sjeverne Dalmacije naposljetku dospjela u Državni arhiv u Veneciji. Na karti je nacrtano područje Dalmacije od zaleđa Vodica na sjeverozapadu, do Omiša sa zaleđem na jugoistoku. U središtu karte, s najviše detalja, je Šibenik sa svojim komunalnim teritorijem.

Na karti su nacrtani i prostori u zaleđu dalmatinskih gradova Šibenika, Splita, Trogira i Omiša sve do teritorija pod vlašću Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, ali niti jedan grad i njegov teritorij nisu nacrtani s toliko detalja kao Šibenik. To nas navodi na zaključak da je prava namjera crtača bila prije svega nacrtati Šibenik. Prostorni odnosi na karti uopće ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, već je sve posloženo onako shematski.

Ali ništa bolje se ni ne očekuje od kartografije u tom povijesnom periodu. Posebno su problematični prostorni odnosi između obale i unutrašnjosti dalmatinskih gradova. Međutim, bez obzira na to karta pruža obilje povijesnih informacija u kritičnim trenucima za hrvatske krajeve u vrijeme obračuna tadašnjih velikih sila Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, Osmanskog Carstva i Mletačke Republike.

PUNO POVIJESNIH DETALJA O ŠIBENIKU

Na temelju analize detalja na karti i usporedbe s poznatim povijesnim podacima, kartu su znanstvenici datirali u sam početak 16. stoljeća. Bolje rečeno karta je bila nacrtana u periodu od 1505. do 1510. godine, neposredno nakon Drugog mletačko-osmanskog rata koji je trajao od 1499. do 1503. godine što ukazuje na njenu prvenstveno vojnu namjenu. Za crtača karte najvažnije je bilo nacrtati pozicije pojedinih utvrda i raznih vojnih stražarnica te komunikacije. Svi ostali 'civilni' detalji bili su manje važni.

Na karti se dobro vide utvrde srednjovjekovnog Šibenika. Dominira tvrđava sv. Mihovila s koje se spuštaju tzv. Dvostruki bedem i Dolački bedem, koji je nekako u to vrijeme nastanka karte ili neposredno prije njega i sagrađen. Na početku Kanala sv. Ante vide se dvije kule, između koji je bio rastegnut lanac da neprijateljski brodovi ne bi ušli u luku.

Usred kanala je špilja sv. Ante, a na vanjskom ulazu u kanal nacrtani su crkva sv. Andrije na Jadriji i benediktinska crkva i samostan sv. Nikole na mjestu gdje će nekoliko desetljeća kasnije biti sagrađena tvrđava sv. Nikole. Jugoistočno od Kanala sv. Ante prikazane su šibenske solane, ali samo dvije najveće. U Mandalini se vidi crkva sv. Magdalene, po kojoj je Mandalina dobila ime, kao i bedem koji je štitio to područje. Međutim, ne vide se zidovi lazareta koji je bio formiran oko crkve sv. Magdalene.

Na crtežu samog središta grada Šibenika dominira zvonik crkve i samostana sv. Frane. Nova renesansna kupola Katedrale sv. Jakova jedva se nazire među kućama iza kula Kneževe palače. To nije ništa čudno jer je i danas zvonik sv. Frane s mora najdominantnija točka u vizuri Šibenika. Na crtežu prikazane su još neke crkve – srušena Gospina crkva i crkva sv. Križa u Docu, samo zato jer se nalaze u prvom planu crteža. Niti jednu drugu crkvu unutar šibenskih gradskih zidina nije moguće identificirati. 

Sa sjeverozapadne strane izvan gradskih bedema vide se redom crkva sv Nediljice i crkva sv. Elizabete u Crnici, a s jugoistočne strane crkva Gospe van Grada. Dalje su nacrtane uglavnom sve crkve u Donjem polju i Danilu, nekadašnjem šibenskom Gornjem polju.

Kad pogledate ovakav neprecizan i prilično amaterski crtež pomislite da on baš i nije neki povijesni izvor. Ali trebate uzeti u obzir tehničke mogućnosti u vrijeme kad su znanost, a posebno tehnologija bile u povojima. Znanstveno proučavanje ovakvog crteža može vam se na trenutak činiti kao nekakva dječja šala. Naprotiv, proučavanje ovakvih povijesnih karata, dešifriranje pozicija naselja, utvrda i komunikacija jedna je od najtežih znanstvenih disciplina.

Pronalaskom ove karte Dalmacije osmjehnula nam se sreća.

A u znanosti moramo računati na sreću. Jer i to je ponekad legitimna metoda.