Bruno Sabioni: Uz navijače uskoro u ključne bitke, sa šibenskom djecom graditi novi Solaris
S trenerom Vaterpolskog kluba Solaris Brunom Sabionijem pričali smo o trenutnom stanju u momčadi uoči bitnih utakmica koje će seniorska ekipa igrati za nekih mjesec dana, kao i o tome kako je planiran rad kluba ubuduće.
Bruno nije preuzeo ekipu u najlakšem trenutku, a najteži susreti tek slijede. Uz funkciju trenera Solarisa, Sabioni je i izbornik U15 reprezentacije Hrvatske.
Nije lako, ali to je moj klub. Ova situacija, preuzimanje seniora, dogodila se godinu i pol ranije nego je planirano. Moja preokupacija u zadnje vrijeme bila je godište 2009/10., koje nam je nada za budućnost. Oni su debelo podcrtani u klubu, bio je cilj kroz godinu i pol dana da oni, kada sa 17 godina krenu s prvom ekipom, budu spremni za seniorske zahtjeve.
S obzirom da se trener Seferović zahvalio i rekao da više nema energiju za ovo raditi, došao je izbor na mene ranije. Ja sam dijete kluba, odmah sam prihvatio, dogovorili smo se u dvije minute, a djecu je preuzeo Seferović i polako ih priključujemo prvoj ekipi. Ovi iz 2009. će postati juniori te će postepeno biti birani u prvu ekipu. Cilj je da s 18 ili 19 godina imaju već dvije, tri godine seniorskog iskustva i budu nam oslonac.
Jesu li zadnji rezultati seniorske momčadi stvar našeg pada ili snage drugih momčadi?
Reći ću što sam rekao i igračima - ne vraćam se na što je bilo. Seferović je imao super rezultate; to što se sad maknuo iz prve ekipe govori da je došlo do nekakvog pada. Od mog ulaska, s obzirom na raspored, znao sam što me otprilike čeka i da je cilj opstanak u Premijer regionalnoj ligi. Nazirala se mogućnost kvalifikacija, što se moglo i izbjeći pobjedom protiv Primorca, međutim, nama se u tom periodu, makar ne tražim alibije, dogodio splet okolnosti.
Protiv Primorca nismo imali prvog golmana, Petković je ozlijedio rame i time se bavimo od tada te je on prošao par doktora i nadamo se njegovom povratku, bilo bi super, ali radimo kao da njega neće biti, potom je nakon te utakmice Bulat bio dva tjedna vani zbog potresa mozga, Brajkoviću je na treningu pukla kost u lijevoj šaci prije Valisa, bez njega smo mjesec dana, bio je i crveni karton Duje Akrapa protiv Šapca.
Ionako smo bili u padu pa još te ozljede, poljuljalo nas je. Kad si ranjiv, nemaš što nego raditi dalje. To Valjevo, tu se nitko nije prošetao, čak ni Jadran, mi smo išli bez spomenuta tri igrača i bez Bralića. Pobjeda bez četiri igrača znači da se ekipa probudila. Želimo se sad ekipirati, teško nam je biti nekompletan, nemamo širinu, neki mlađi se nisu nametnuli niti su u rosteru, neki su se i zahvalili. Imamo 14 igrača te sam povukao trojicu iz mlađih juniora. Babara, Marinčić i Bralić kao mlađi igrači već jesu dio prve ekipe.
Nije zahvalan trenutak, ali kada dođu regionalne kvalifikacije i Prvenstvo Hrvatske, bit ćemo ekipirani i spremni.
Kad nam je ekipa kompletna, mi smo dobro pokrivena ekipa, centri, vanjski šut, obrana...
Da. Ali kad ispadne jedan, već je problem. Kad ih ispadne više, ulazimo u period koji jest normalan u sportu, ali nama izostanak jednog Antonija Petkovića znači puno, odmah smo limitiraniji u napadu. Mi vučemo maksimum iz onoga što imamo. Mi se spremamo kao da se Petković i Brajković neće vratiti, a nadamo se da hoće. Ide sporo, Antonio se trudi, trenira, radi sve da izbjegne operaciju, Šimun isto svaki dan trenira, s gipsom u ruci.
Naslijedio sam radnu ekipu, koja bespogovorno radi što je dogovoreno. Znamo da je subotnji protivnik Novi Beograd za nas sada kao Real Madrid, mi radimo i spremamo se za protivnike nama ravnopravne.
Slijede nam, dakle, Novi Beograd, Jadran (St), Jug, Jadran (HN). Nitko neće zamjeriti ako se dogode četiri poraza, ali treba zadržati moral pred ključne susrete nakon toga.
Na tome i radimo. Nama je utakmica u Valjevu, koja nam možda i ne donosi puno bodovno, donijela lakši rad nakon pobjede. Ako izgubimo sljedeće četiri utakmice, mi ćemo zadržati mentalnu snagu za ono što nas čeka.
Već dugo vremena, baš na proljeće kada dođu ove bitne utakmice u doigravanju prvenstva ili regionalnim kvalifikacijama, Solarisu dosta znači podrška publike i Funcuta, koji ga baš tada najviše podrže i pomognu.
Nama podrška Funcuta i punog bazena jako puno znači, kao i svakom šibenskom klubu. Jasno mi je da ljudi u trenutku loših rezultata izgube potrebu doći na bazen, mi ih moramo vratiti radom i pristupom. Kada budemo imali više članova koji su potekli iz našeg kluba, privlačit ćemo i više gledatelja. Sada su nam svi igrači koji su došli sa strane potrebni, nitko od njih ne uzima mjesto nekom našem, dobro je da smo ih uspjeli dovesti i nadamo se da će ostati s nama što duže. Oni su naša sadašnjost, a u budućnosti ćemo napraviti da svaki igrač sa strane doprinese i tako da će odgajati po jednog mladog domaćeg igrača s te pozicije. Plan je jednom imati vlastitu momčad i dovesti pokojeg ekstra igrača izvanka, to ne ide preko noći, dotad ćemo biti četvrta ili peta ekipa u Hrvatskoj.
Spominjali smo već talentiranu mladost Solarisa, a bilo se pričalo i o planu da svi zajedno studiraju i budu ekipa u i izvan kluba.
Taj dio provodimo s roditeljima, onih kod kojih je to prošlo. Ne možemo, naravno, nametati što će netko studirati. Nažalost, mi smo grad u kojem, ako ne studiraš u Šibeniku, ne možeš ni igrati za šibenski klub. Nama je svakako nit vodilja bila zadržati većinu djece u gradu, da nakon srednje škole upišu nešto izvanredno ili online, a redovito ovdje treniraju, kao sada npr. Šimun Brajković, koji uredno završava kineziološki fakultet i trenira. Mi kao klub nudimo ono što možemo i ponašamo se u tim okvirima, dajemo našoj djeci priliku, a ništa ne uvjetujemo nikome.
Godište 2010. je lani bilo prvo u kupu, drugo u prvenstvu. Ne mora to značiti automatski nešto u seniorskoj igri, ali mi svakom svom djetetu dajemo šansu. Zato sad imamo u seniorima iz naše škole Vlahovića, Pelicarića, Koprčinu, Šparadu, Bulata, Brajkovića, Štrkalja...
Nadamo se da ćemo imati što više takvih iz našeg kluba pa da pokrivamo strateška mjesta s igračima koji će raditi razliku; tako ćemo biti i simpatičan klub s domaćim igračima i klub s jasnom vizijom. Uprava se trenutno trudi da prema onima koje dovede sa strane ispoštuje dogovoreno i da se nikome ne ostane dužan. Tko god dođe, dolazi u poligon u kojem se razvija.
Optimističan sam, mi u U16 reprezentaciji imamo 4 igrača na pripremama, u U15 6 igrača.
Solaris će, dakle, igrati za nekih mjesec dana u Prvenstvu Hrvatske, u četvrtfinalu protiv Primorja, na dvije utakmice i ukupan zbroj golova. Pobjednici će u polufinale, poraženi u razigravanje od 5. do 8. mjesta. Prvih pet ide u Europu sljedeće sezone. Ta pravila i te termine još treba, doduše, potvrditi HVS.
U Regionalnoj ligi, Solaris će, ako ostane predzadnji, igrati kvalifikacije s nekim iz drugog ranga. Drugi regionalni rang igra se trenutno u dvije skupine, a u Ligi za prvaka nastupit će Stari grad (Beograd), Mornar BS, Zadar te ili Budućnost (P) ili Partizan.
Solaris će kvalifikacije igrati s ukupno drugoplasiranim od svih njih i to 26. ožujka i 2. travnja. Igrat će se na zbroj golova iz dvije utakmice.
Koliko su to opasni protivnici, ipak se trenutno nalaze na tablici ispred jednog Partizana ili Budvanske rivijere?
O tim protivnicima trenutno malo znamo, ali sigurno neće biti lake utakmice, tko god da dođe. To je veliki pritisak i odgovornost, ali bit ćemo spremni.
Za kraj smo pitali trenera Sabionija za mišljenje o novim vaterpolskim pravilima, koja stupaju na snagu sljedeće sezone.
Vidio sam ih zasad samo u Svjetskoj ligi, nekoliko stvari mi se sviđa, u smislu brže igre, generalno je OK. Više bih volio da se u popularizaciji vaterpola bavimo nekim drugim stvarima, a ne pravilima. Marketing i to kako nam izgledaju klubovi - to su važnije stvari. Naš klub funkcionira dobro, Savez funkcionira odlično, nemamo se čega bojati. Klub će nastojati dovoditi igrače koji će biti dobro prilagođeni novim pravilima.
Što nova pravila znače u smislu pripreme igrača, koliko ekstremno je ovaj sport zapravo promijenjen?
Vaterpolo će se sigurno mijenjati, bit će više golova, isključenja, brzine. Izazov je to svima, kako meni, tako i onima na nekim višim razinama. Malo je bilo vremena da bi se konkretno vidjelo. Igrati na 33 ili na 25 metara, to su dva različita sporta. Drukčija je priprema igrača, njihovo kretanje. Pitanje je hoće li teški centri opstati u vaterpolu. Brzi igrači, kako pokazuje primjer Španjolske, će više profitirati. Mislim da će biti zanimljivo.