Te 2011. godine nas dva (Rade Kristić & Nikola Balvan) smo na Radio Šibeniku radili emisiju Šibenski kanal koja se bavila domaćom i stranom alternativnom glazbenom scenom. Promovirali smo uz bendove i koncertna i ostala događanja vezana uz nju, dotad je sve bilo daleko od Šibenika, a onda se u nekom trenutku javija Mate nekih misec ili dva možda i malo više prije nego je sve počelo. Nije još bija složen cili line up, ali smo se mi uredno svaku emisiju čuli s nekim od ekipe Tanja, Sunčica, Mate, Luka i sve se to nekako laganini najavljivalo u emisiji, međutim u tim trenutcima nitko, iskreno ni mi, a vjerojatno ni oni, nismo bili svjesni koliki ogroman projekt se rađa. I tako je bilo i nekakvo ozračje u gradu.

U Šibeniku se nikad u njegovoj povijesti nije dogodilo ništa takvo pa je ajmo reć i taj nekakav skepticizam ljudi i bija razumljiv. Pričalo se po štekatima ali uz onu dozu šibenskog izrugivanja, neš ti, ko će im doć, ma kakav festival…

Kako je vrijeme odmicalo, tako su se počela otkrivati i imena La Roux, Nouvelle Vague, The Raveonettes, Frank Turner, Destroyer, Janelle Monae... Na Matinu objavu u eteru da između ostalih stižu i The National je nasta opći derilij s obzirom da je Nikolica lud za njima. I nekako paralelno s tim rastom hypea oko festivala i najavljene službene presice u knjižnici, došli smo na ideju zašto ne bi izmjestili režiju i studio na festivalsku lokaciju i s nje rokali non-stop. Došli smo s tim prijedlogom direktorici i uredništvu koji u prvi mah i nisu baš bili oduševljeni idejom. Tu se nešto krenilo kalkulirat financijski, pa kakva je to glazba, pa sta će slušatelji reć... Međutim, kako smo nas dva bili uporni tako smo i tadašnju direktoricu Suzu uspjeli nagovorit da idemo besplatno u to, da ćemo nas dva sve sami izorganizirat, napravit, da čak ni nama ne triba plaćat, ni prekovremene i teren ma ništa ništa, samo da nas puste da vozimo eter, ali naravno morali smo pristat na kompromis, a taj je bio da se jednom kroz uru javljamo u eter a ne non-stop.

I tu smo mi složili cili plan kako i šta ćemo napravit... Na vratima su nas čekale Sunčica (tad smo se prvi put uživo upoznali i to je jedno od prijateljstava s Terranea koje traje i danas) i Živana Podrug (bivša urednica radija, a u to vrime je bila pročelnica za Društvene djelatnosti u gradskoj upravi). Nakon presice su se svi razbježali, a mi smo im prezentirali šta i kako ćemo radit i bili smo jedan od prvih ako ne i jedini medij koji im je dao toliko prostora na svojim platformama i u eteru.

Na samu lokaciju festivala smo došli otprilike kad i sva Terraneo ekipa, još nije bilo ničega. Lokacija je bila zapuštena, zarasla i počelo se stvarati čudo. Nebrojeno puta kad bi došli tamo planirat di ćemo se smjestit i odakle ćemo emitirat, našli bi direktora Matu Škugora kako fleksericom pila one željezne armature koje su po par centimetara virile iz betona po podu, bila je tu i ekipa iz tada dva najjača sibenska benda Ti Ritu Piri Pip i L'Kok. Rogulić, tadašnji basist L'Koka je bija zadužen za lašun i kariolu, mi smo u press centru slagali studio tražili stolove, struje, kablove, di ćemo stavit šator koji je btw večer prije početka odletija u tri p.m. zajedno s brdo ostale opreme jer je zapuhala nekakva nenormalna bura i sve polomila i razbacala po lokaciji.

Al tad jednostavno ništa nije bija problem pa čak ni miomirisi koje je vjetar nosija iz obližnjeg rezervoara kolektora ili šta je već ono u blizini vojarne. Toliko pozitivne energije, vibre na jednom mjestu jer jednostavno počela se pred očima stvarati jedna vellika zvijerka, počeli su pristizati i volonteri. I stigao je ponedjeljak, graaaaaaaad je bio pun, ali puuuuuun mladog svita, od busnog i željeznickog kolodvora ljudi su u kolonama tehnološkom hodali prema lokaciji. U jednom našem prolasku tehnološkom di smo vozili još nešto opreme smo naletili i na Krešu Grubića, supruga nase poznate slikarice Branke, koji je svojim Golfom kupija ljude po tehnološkoj, odvozija do ulaza i onda bi se vratija po još nekoga… To je bio pokazatelj koliko su ljudi u to malo vrimena prihvatili Terraneo i koliko su ljudi bili željni takve zabave u jednom dotad nepoznatom i da ne kažem zaboravljenom gradu na obali.

Terraneo je Šibenik rodio ponovo u upisa ga u svijet  i apsolutno su svi bili tamo, i oni skeptici, i hejteri, a i oni koji su ga od prvog trena prihvatili. CILI SVIT je tad bija u Šibeniku. Šibenik je bio centar naše i dvi susjedne galaksije, a Mate Škugor, Hrvoje Jelković, Goran Lončarević-SONJA, Luka Pavić, Tanja, Sunčica, Glava, Marek, sorry ako smo koga zaboravili, bili su uprava tog novog svemira.

I počelo je, tjedan dana totalne ljubavi, radili smo, zabavljali se, rješavali probleme… Rodila su se prijateljstva koja traju i danas. Puno je gostiju prošlo kroz taj mali Terraneo radio, onaj dojam kad bi se ispred Terra stagea okrenuli i shvatili da se ne moraš kući vozit po par sati umoran, već prošetaš doma, nitko ne može zamjenit.

Nikad ne bi rekli da je prošlo već deset godina, jer nama je bilo sve kao jučer i već sutra bi opet sve ponovili, reklo bi se nas dva smo spremni za novi Terraneo!

Nikola Balvan i Rade Kristić