'Dosje Jarak' jedinstvenim autorskim pristupom baca novo svjetlo na nezapamćene zločine koji su šokirali Hrvatsku i donosi emotivne ispovijesti sugovornika pogođenih ovim tragedijama. Novu epizodu dokumentarnog serijala koji obrađuje ubojstvo Ivane Hodak pogledajte na RTL-u u četvrtak, 14. prosinca u 21.15 sati dok će dan prije biti dostupna na platformi Voyo.

Andrija Jarak, koji s Darijem Todorovićem autorski potpisuje ovaj projekt, otkrio je detalje o trećoj epizodi, što mu je bilo najteže kod njezina stvaranja te kako je pridobio roditelje Ivane Hodak da progovore o najvećoj tragediji koju su doživjeli.

"Bio sam u redakciji i bilo je to jedno normalno jutro. Nešto iza 12 sati stigla je vijest da je ubijena Ivana Hodak i naravno da sam se prebacio u Hatzeovu ulicu i proveo tamo pet ili šest dana. Rekao bih da nikad toliko reakcija i nikad toliko panike u Zagrebu nije bilo kao kad se dogodilo njezino ubojstvo. Ostat će upamćeno i po tome što je tadašnji premijer Ivo Sanader smijenio čak dvoje ministara - ministra pravosuđa i ministra policije, imenovao novog glavnog ravnatelja policije. Mislim da je to bio jedan od onih zločina koji su promijenili i pokrenuli puno toga, a policija se silno trudila ostaviti dojam da traže počinitelja.

Potpuno bespotrebno su podignuli i policijski helikopter. Nije bilo apsolutno nikakve potrebe za tim jer je to samo produbilo nervozu građana. Blokirali su sve izlaze iz Zagreba, okolne ulice, nisu puštali novinare. Jedna mučna scena i ružan dan koji pokušavaš zaboraviti, ali ne ide.

Bilo mi je grozno jer sam dan ranije razgovarao s njezinim ocem, trebao mi je biti gost u intervjuu i bio je. Došao sam malo ranije i u njihovom uredu sam razgovarao s Ivanom pa mi je bilo još i teže jer sam tu djevojku vidio možda 12 ili 15 sati prije ubojstva i zločina.

Bila je to situacija koja je otvara puno pitanja pa i ono zašto bi netko ubio djevojku od 26 godina?

Odmah su, naravno, krenule špekulacije i nagađanja pa je počelo s ruskom mafijom, pa s ukrajinskom, pa su se počeli spominjati trgovci oružjem, pa srpska mafija, pa obračun hrvatske (mafije op.a). Najgore je bilo kanalizirati sve te informacije. Ubojstvo Ivane. Mislim da u svijetu ne postoji ubojstvo u kojem 98 posto ljudi ne vjeruju u službenu verziju kao što je to s ubojstvom Ivane Hodak koje je po tome specifično. Dakle, 98 posto ljudi u Hrvatskoj ne vjeruje da je sad pokojni Mladen Šlogar ubio Ivanu Hodak i mislim da ne postoji takav sličan slučaj gdje ljudi odbacuju uopće tu mogućnost. Kao, on je klošar, skitnica, on je sigurno nije ubio, on je tu bio korisni idiot, netko ga je podmetnuo u policiji, istražiteljima i tako dalje. To je isto jedna od stvari po kojem će se pamtiti taj zločin.

Jedan od glavnih razloga zašto smo odlučili raditi ubojstvo Ivane Hodak je upravo taj jer nema sličnog slučaja gdje toliki broj ljudi ne vjeruje u to da je ubojica onaj koji je za to pravomoćno osuđen. S druge strane, riječ je o djevojci čiji su roditelji itekako poznati u našem javnom prostoru. Njezina majka je bila i potpredsjednica Vlade i ministrica, a njezin tata jedan od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika koji i danas još uvijek radi.

Sve su to bili segmenti zbog kojih je to ubojstvo tako odjeknulo. Međutim, stravičan je zločin ubiti djevojku usred radnog dana u strogom centru Zagreba, tako da sve te sličice stvaraju mozaik intrige i zbog toga smo odlučili raditi tu priču. Iako je nezgodno, neću reći teško jer ne volim tu riječ, ali jako je nezahvalno i nezgodno pričati i izvještavati o takvom slučaju uživo. Ti si na ekranu, govoriš, tamo piše tvoje ime. Ti pričaš o tome i moraš jako paziti da ne povrijediš ni žrtvu, ni obitelji ni bilo koga. Doista je komplicirana situacija zato što je jasno da je to brutalan zločin, a nakon petnaest godina vidimo da ljudi i dalje ne vjeruju u pravomoćnu sudsku presudu, da je Ivanu Hodak ubio Mladen Šlogar.

To je jedan od onih zločina koje upamtiš. Jedan od događaja koje je teško zaboraviti iz svih ovih navedenih razloga. Mlada djevojka potpuno nevina, koja nema veze ni s čim, ubijena je u haustoru. Njezina mama je bila u stanu metar od vrata gdje je ubijena i pokušavala ju je oživjeti. Sve to stvara sliku zločina koji ne možeš zaboraviti.

A najteže je bilo dobiti nagovoriti i privoliti obitelj Hodak. I gospodin Zvonimir Hodak, koliko znam, nije osim onih prvih dana nikada govorio o svojoj kćeri. Poznajemo se 30 godina i imamo korektne odnose, izložio sam mu to što mi radimo i rekao da mislim da bi bilo dobro da se radi ta priča, piše RTL.