Antonija Julija Blaće kao Luce osvojila gledatelje Divljih pčela: 'Komentare ne čitam, ali dirne me kad mi ljudi priđu na ulici'

Popularnost koju joj je donijela uloga u RTL-ovim 'Divljim pčelama' samo je potvrdila da je na tom putu donijela ispravnu odluku.

Nakon studija u Zadru spakirala je kofere i otišla u Zagreb, gdje je paralelno odlazila na castinge i radila različite poslove kako bi opstala i nastavila graditi glumački put. Vrlo brzo otvorile su joj se prve ozbiljne prilike pa je nastupala u kazalištu Trešnja, u opernim produkcijama zagrebačkog HNK-a, a iskustvo pred kamerom dodatno je brusila kroz razne projekte. Danas kaže kako joj je kazalište dom, ali da je kamera ono što ju posebno privlači.

Govoreći o svojim počecima, priznaje kako nikada nije imala samo jedan uzor.

-Moram priznati da nisan imala jedan uzor, a inspiraciju san još od malih nogu pronalazila svugdje. Kreativnost mi je bila najbolji prijatelj i često me spašavala u svakakvim životnim situacijama. Prije ‘Divljih pčela’ puno sam radila u kazalištu i razne uloge su me obogatile za dalje, ali ispred kamere moj prvi veliki set bila je serija ‘Znam kako dišeš’ Jasmile Žbanić - kazala je.

Luce je daleko od bezbrižne djevojke. Udana je za Krstu, s kojim je sanjala obiteljski i stabilan život, no od njega doživljava veliko razočaranje koje joj svakodnevicu čini težom nego što je očekivala. Unatoč svemu, vodi krojački salon na trgu, naslijeđen od majke, oko kojeg joj prolazi gotovo cijeli dan i koji postaje središte njezina života. Unatoč tome, prikazana je kao vedra, brbljava i puna života, a njezina energija često podigne i najtežu atmosferu, kakvih u seriji ne manjka, znat će svi koji je prate..

Luca joj je, kaže, odmah bila bliska. Od prvog čitanja scenarija prepoznala ju je kao lik koji je razigran, human i brzoplet, ali istovremeno i dovoljno mudar te snalažljiv da se prilagodi svijetu i situacijama koje je okružuju. U toj kombinaciji vidjela je razdraganost, snagu i nježnost, kao tri ključne crte koje nose čitav lik.

-Čitala sam tekst i razmišljala o postupcima jedne mlade perspektivne žene, ali u uvjetima 50-ih u Vrilu. Dakle, i dalje malo surovo okruženje. Ali upravo zato još snažnije, jer su te žene pune ljubavi, snage i oprosta. Luce je lako zavoljeti. Ona je dobra duša Vrila, a opet snažna, uporna i odana. Mislim da jezik, period i estetika serije privlače publiku, ali i činjenica da je riječ o dramskoj seriji - kaže.

Dodaje kako su joj kostimi, scenografija i estetika serije dodatno pomogli da napravi odmak od sebe privatno i potpuno uroni u vrijeme u kojem se radnja događa.

-Mislim da me kostim, frizura i scenografija zapravo samo više prerušе i naprave odmak od mene danas u 2026., što je i cilj. Te suknje itekako govore o tom periodu, o simbolici da su muškarci ti koji ‘nose hlače’, a kako kamera ulazi u četiri zida, vidimo koliko je to često samo paravan.

Upravo kombinacija svega onoga nevedenoga ranije je ono je što je privuklo gledatelje seriji. Estetika vremena, detalji u odijevanju i snažni međuljudski odnosi stvaraju dojam svijeta koji je blizak i prepoznatljiv, ali i dovoljno dramatičan da zadrži pažnju publike. Kako sama ističe, ništa od toga nije zapravo toliko daleko od nas da se ne bismo mogli povezati, gotovo svatko u tim pričama može pronaći barem jednu obiteljsku uspomenu svojih baka i djedova ili roditelja, pa emocija prirodno pronalazi put do gledatelja.

Posebno joj je blizak i dijalekt serije. Iako se glumcima ponekad zna zamjerati rad na govoru i naglascima, ona s tim nema nikakav problem

-Što se dijalekta tiče, ja sam kod kuće. Često si u svemu pomažemo pa su ispravljanje naglasaka i refleks jata u mojoj domeni. Ipak san ja profesorica hrvatskog i književnosti.

Iako su snimanja često iscrpljujuća i traže puno koncentracije i energije, atmosfera na setu joj je, kaže, iznimno ugodna i olakšava cijeli proces, a glumu doživljava kao posao koji zapravo nikada potpuno ne prestaje, ne gasi se on izlaskom iz kadra ili završetkom snimanja. Kako kaže, stalno je prisutna u razmišljanju, u promatranju ljudi i situacija, u načinu na koji promatra svijet oko sebe, pa se ta “otvorenost” prenosi i u privatni život.

-Snimanja su uvijek naporna, ali ekipa je homogena i moji partneri su zanimljivi i dragi ljudi pa ništa nije problem. Na kraju svi radimo ono što želimo. Gluma je vid kreacije i posla s kojim ste 0-24. Za sve morate biti otvoreni, a posebno za ljude. To je nešto na čemu imam potrebu raditi. Ispunjava me gluma, razmišljanje, pisanje i shvaćanje. Sve mi to paralelno pomaže i u životu i na daskama i ispred kamera. To je neka simbioza kod mene.

I dok se pred Lucom razvijaju nove situacije, Julija se osvrnula i na svoje planove i svoj poziv koj joj, kaže, nimalo ne miruju. Planova ne nedostaje, a ljeto bi trebalo donijeti i turneju.

-Nadam se da ćemo ovo ljeto napraviti turneju po Dalmaciji s predstavom ‘Norma i Bell’, koju igramo Lucija Dujmović i ja, u režiji Christijana Jazelčića, prema tekstu Dorotee Šušak. Bit će još snimanja i nekih projekata o kojima još ne smijem puno govoriti, a kreću na jesen- otkriva nam točno koliko i treba.

Komentare na društvenim mrežama uglavnom ne čita jer nema tu naviku i svjesno se odmiče od tog prostora, ali joj zato puno više znači kada joj ljudi priđu uživo i podijele dojmove licem u lice.

Mladima koji razmišljaju o umjetničkom putu poručuje da ne traže prečace i i da imaju hrabrosti vjerovati sebi i vlastitom osjećaju. Jer kao i u glumi, tako i u svakoj drugoj profesiji birtno je ostati dosljedan svojoj potrebi za stvaranjem, ali i živjeti život punim plućima, otvoren iskustvima, pa i pogreškama.

-Budite strpljivi, vjerujte u sebe i svoju intuiciju, svoju umjetnost i svoju potrebu da kreirate. I živite život. Ako smijem reći – ‘fuck around and find out’. To je za sve tako. Uvijek ćete biti na meti kritika, ali nijh kao i život, nemojte shvaćati preozbiljno. još uvijek, često i sebe podsjećam na to - rekla nam je 'Luce' za kraj.