Analizirao je stanje na presudnim bojištima, počevši s Avdiivkom, piše N1.

Avdiivka

Kazao je da na području Avdiivke nema značajnije promjene te da je ukrajinska ofenziva završila bez da je postigla očekivanje rezultate.

“Avdiivka nema nikakvo strateško značenje. Time bi Rusija dobila eventualno veću dubinu teritorija i manevarskog prostora za neku buduću operaciju prodora. To je novi Bakhmut i gubitci su užasni. Prema podacima, od početka intenziviranja napada u listopadu, Rusija je izgubila dvije stotine tenkova i oklopnih vozila te više tisuća vojnika”, istaknuo je Barić.

“To je dio Putinove strategije iscrpljivanja, no za sada nema naznaka da bi Avdiivka mogla pasti”, dodao je.

Tokmak

Naglasio je kako se u području Tokmaka ne vode velike operacije, već manje, na razini vod do satnija.

Herson

“Ova akcija s jedne strane potiskuje rusko topništvo tako da više ne može raditi udare po Hersonu. Time Ukrajinci olakšavaju položaj Hersona i oslobođenih područja, a s druge strane stvaraju i operativna uporišta za neko buduće djelovanje”, kazao je dodajući: “To je močvarno područje i da biste napravili prave pontonske mostove i opskrbne linije, morali biste rusko topništvo odmaknuti barem 10 do 15 kilometara od sadašnjih linija. Prema tome, ovo je i dalje pomoćna operacija koja bi možda jednom mogla prerasti u nešto drugo.”

Zašto ukrajinska ofenziva nije uspjela?

“Ukrajinci nisu napravili duboke prodore, koncentrirali snage i nisu koristili NATO taktiku. Prešli su na sovjetsku doktrinu i zato nisu uspjeli”, smatra Barić.

“Američka vojna doktrina predviđa duboke prodore koji se mogu napraviti samo ako imate zračnu nadmoć nad bojištem. Onda možete neutralizirati protivničke ciljeve, zapovjedna mjesta i logistiku. Ako to nemate stvari postaju jako čupave”, kazao je te objasnio situaciju na primjeru Bitke za Guadalcanal: “Prvih šest mjeseci nije se mogla osigurati zračna nadmoć i Amerikanci su doslovno visili nad tim plažama i nastojali opstati.”

Također je mišljenja da Ukrajina nije dobila dovoljno oružja: To je politika gradualizma, Washingtona i zapadnih država. Misle ako im se dostavi oružje da će se dogoditi dar mar i da će sve eskalirati u nuklearni sukob.”

Pregovori s Rusijom

Barić naglašava da je ključno imati naznaku da druga strana ima volju za sudjelovanjem u pregovorima kako bi se oni uopće mogli ostvariti.

“Putin bez obzira na sve i dalje ima isti stav. Želi maksimalističke zahtjeve i gotovo. Tu se nema s kime pregovarati. On računa na strategiju iscrpljivanja i želi da Ukrajina ne može podnijeti teret tog rata”, smatra analitičar.

Nabrojao je nekoliko Putinovih ciljeva za 2024. godinu: “Njemu je sada cilj pokušati što je moguće više iscrpiti Ukrajinu ekonomskim napadima na infrastrukturu i izazvati unutarnji razdor kako bi oslabljena Ukrajina pristala na zahtjeve. Čeka i Donalda Trumpa da dođe na vlast. Nada se da će kombinacija svih tih čimbenika omogućiti pregovore o miru na kojima će se prihvatiti ruski uvjeti, a oni bi bili teritorijalno rezanje Ukrajine, skidanje sankcija Rusiji i uvjeti da se Ukrajina destabilizira.”

Ukrajina u 2024. godini

“Ne očekujte velike ofenzive. Oni moraju stati i pripremiti se: uvježbati vojsku i primiti nova sredstva. Drugo, na Crnom moru Ukrajinci postižu jako dobre rezultate. Moskva je ovo ljeto prekinula sporazum o izvozu žita, a Ukrajina je odgovorila time pojačanim napadima na ruske brodove. Na Crnom moru, za Ruse pozicija uopće nije dobra. Prije nekoliko dana su Ukrajinci napali željezničku komunikaciju između Rusije i Kine. To je jako dobro pripremljena akcija. Napadi su bili u jako kratkom vremenskom razmaku i napravljeni su na najosjetljivije dijelove komunikacije. Napraviti takvu akciju nije jednostavno”, objasnio je Barić.

“Ukrajina će sada ići na dobivanje vremena i na zadržavanje ovoga. Mogu zaboraviti duboke prodore, ali ključna je pomoć Zapada”, dodao je.