Delors, gorljivi zagovornik poslijeratne europske integracije, obnašao je dužnost predsjednika Europske komisije u tri mandata, što je više od bilo kojeg predsjednika Europske komisije.

Na čelu te institucije bio je od siječnja 1985. do kraja 1994.

Član Socijalističke stranke, Delors je bio ministar financija pod predsjednikom Francois Mitterrandom od 1981. do 1984.

Dok je bio predsjednik Europske komisije nastao je šengenski prostor, uvedena je valuta euro, kao i program za razmjenu studenata Erasmus.

Delors se povukao iz politike 1995. nakon što je odbio ponudu za predsjedničkog kandidata Socijalističke stranke iako su mu ankete išle u prilog.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je kako je Delors služio kao "neiscrpni arhitekt naše Europe" i borac za ljudsku pravdu.

Michel Barnier, glavni pregovarač Europske unije tijekom brexita, rekao je da je Delors bio inspiracija i razlog za "vjerovanje u 'određenu ideju' politike, Francuske i Europe".

O sebi je Delors jednom rekao: "Ja se ne skrivam. Radim greške, gubim živce. Ali ljudi kažu, 'taj tip, on je čovjek'.' Nikada neću biti veliki političar jer ne mogu brinuti o svom imidžu."

Jacques Lucien Jean Delors rođen je u Parizu 1925. godine u pobožnoj katoličkoj obitelji. Diplomirao je ekonomiju na Sorboni i slijedio oca u karijeri u središnjoj banci.

Član sindikata od mladosti i nepokolebljivi branitelj radničkih prava tijekom svog života, Delors se pridružio Socijalističkoj stranci 1970-ih, pažljivo balansirajući svoju politiku sa svojim vjerskim uvjerenjima.

Nakon dvogodišnjeg mandata u Europskom parlamentu, gdje je vodio odbor za ekonomska pitanja, služio je kao ministar financija, gospodarstva i proračuna pod predsjednikom Francoisom Mitterandom, dobivši mjesto u prvom redu u oblikovanju ekonomske politike u Europi u ranih 1980-ih.

Zagovornik dubljeg gospodarskog povezivanja

Kao predsjednik Komisije od 1985. bio je uvjeren u potrebu dubljeg gospodarskog i monetarnog povezivanja država članica Europske zajednice.

Ta strast za integracijom ono je što bi ga dovelo do sudara s tadašnjom britanskom premijerkom Margaret Thatcher, koja je u Delorsu vidjela sve opasnosti europske superdržave kojom dominira Francuska.

Njihovo oštro neprijateljstvo došlo je do vrhunca 1988., nakon što je Delors održao proeuropski govor Britanskom kongresu sindikata, neprijatelju Thatcherizma, što je izazvalo žestoku repliku Thatcher u govoru u Brugesu tjednima kasnije.

Odnosi su se ponovno zategnuli 1990., kada je premijerkina vlada bila na izdisaju, a Britanija postajala izolirana u Europi.

Osporavana u parlamentu zbog svoje europske politike, Thatcher je rekla: "Predsjednik Komisije, g. Delors, rekao je... želio je da Europski parlament bude demokratsko tijelo Zajednice, želio je da Komisija bude izvršna vlast i želio je Vijeće ministara biti senat. Ne! Ne! Ne!"

Delors je 1992. uveo Ugovor iz Maastrichta, kojim je uspostavljena Europska unija i pokrenuto jedinstveno tržište 1993., da bi konačno odstupio u prosincu 1994.

Odlučio je ne kandidirati se za francuskog predsjednika na izborima 1995. i ostao je uglavnom zaokupljen europskim pitanjima, osnivajući vlastiti think-tank, Notre Europe, i podržavajući grupe posvećene federalizmu.

Tijekom europske dužničke krize 2010.-2013. često je govorio o svojoj vjeri u jedinstvenu valutu, euro, dok je priznavao njezine greške kao projekta pokrenutog uz snažnu političku volju, ali nedovoljnu gospodarsku potporu.