Ujedinjeni narodi donijeli su 2011. rezoluciju kojom se 21. ožujka proglašava Svjetskim danom sindroma Down, te se na globalnoj razini službeno obilježava od 2012.

Prema podacima UN-a, na svjetskoj se razini u prosjeku bilježi učestalost pojave sindroma Down kod jednog od tisuću rođene djece.

Taj kromosomski poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj djeteta, a smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja pri kojem postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma.

Downov sindrom kao naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika potječe od engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je još 1866. prvi opisao sindrom kod osoba s određenim stupnjem poremećaja u razvoju.

Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s tim sindromom ne mogu upariti. Nošenjem rasparenih šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Downovim sindromom kako bi se što bolje integrirale u naše društvo. 

Zašto na taj dan nositi rasparene šarene čarape? Zato da u našem društvu osvijestimo i više razgovaramo o problemima osoba s Downovim sindromom, poručila je u prigodi Svjetskog dana osoba sa sindromom Down i predsjednica predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku dr. Renata Sabljar-Dračevac.

Roditeljima je pak poručila da nisu sami i da njihova djeca obogaćuju i oplemenjuju živote svih.

"Upućujem najiskreniju podršku svim osobama koje svojim nesebičnim radom i trudom žele upoznati javnost i upozoriti je na ovaj poremećaj te potaknuti na veće poštivanje prava ljudi s Downovim sindromom", istaknula je Sabljar-Dračevac i dodala kako se obilježavanjem Svjetskog dana sindroma Down želi dati poticaj za veće razumijevanje i poboljšanje njihovoga položaja u društvu.

"Odgovornost za to leži u svima nama, nadležnim državnim institucijama i organizacijama civilnog društva", napomenula je.

Istaknula je i kako su osobe s Downovim sindromom tople, dobrodušne, vedre, vesele i komunikativne, mogu biti kreativne, kopiraju ponašanje svoje sredine, no čitav život potrebna im je njega i pomoć, a isto tako treba pomoći i njihovim obiteljima te ih ojačati da ustraju u svom nesebičnom trudu s djecom koja imaju Downov sindrom.

"Roditeljima poručujemo da nisu sami, a ova posebna djeca kroz svoj život obogaćuju i oplemenjuju živote svih nas", zaključila je Sabljar-Dračevac.