Europski čelnici nisu bez optora prihvatili ovu poruku, piše Politico.

“Moramo razviti istinsku europsku obrambenu tehnološku i industrijsku bazu u svim zainteresiranim zemljama i razmjestiti potpuno suverenu opremu na europskoj razini”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron na konferenciji GLOBSEC u Bratislavi prošlog mjeseca.

NATO u pripravnosti: 300 tisuća vojnika spremno braniti svaku stopu teritorija
SVIJET
16:57
0
Desetljeća nagovaranja iz Washingtona ipak će se isplatiti. Iako većina zemalja EU-a još ne ispunjava NATO-ov cilj trošenja 2 posto BDP-a na obranu, savez je doživio osam godina stalnog povećanja potrošnje. U 2022. potrošnja europskih zemalja porasla je za 13 posto, na 345 milijardi dolara – gotovo za trećinu više nego prije deset godina, velikim dijelom kao reakcija na rusku invaziju Ukrajine.

Sada je pitanje kako će se taj novac potrošiti.

SAD želi osigurati da europske zemlje, koje već troše oko polovice svoje obrane na kupnju američke opreme, ne naprave radikalni prelazak na trošenje više tog novca kod kuće.

Neki europski čelnici nadaju se da će se upravo to dogoditi, no otvoreno je pitanje može li obrambena industrija starog kontinenta to učiniti.

“”Tradicionalno, već 25 godina postoji sumnja u promjenu obrambenih mogućnosti Europe”, rekao je Max Bergmann, direktor programa Europa, Rusija, Euroazija pri Centru za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Washingtonu. “U kojem bi smjeru krenuo EU, bi li to značilo da bi se EU odvojio od NATO-a, kakav bi to bio utjecaj na američku obrambenu industrijsku politiku?”

Kupnja kod kuće
Trenutačne napetosti u Bruxellesu stvorile su se oko toga treba li nova obrambena politika cijelog EU-a biti ograničena na tvrtke iz EU-a – stav koji zastupaju Macron i povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton, Francuz. To potvrđuje SAD-a o europskom protekcionizmu kada je u pitanju dopuštanje američkim tvrtkama da se natječu za ugovore s EU-om.

“Naš je plan izravno podržati, novcem EU-a, napore za jačanje naše obrambene industrije, i to za Ukrajinu i za našu vlastitu sigurnost”, rekao je Breton prošlog mjeseca.

Ali postoji neugodna činjenica za zagovornike europske strateške autonomije: Kada je u pitanju oružje, Europa još uvijek ovisi o SAD-u.

Unsplash / Ilustracija
Dok europske tvrtke imaju duboku stručnost u obrani – grade sve, od francuskog lovca Rafalea do njemačkog tenka Leopard i poljskog prijenosnog protuzračnog obrambenog sustava Piorun – razmjeri do kojih je narasla američka industrija oružja, kao i njezine tehnološke inovacije, čini je privlačnom za Europu kao kupca oružja.

Najtraženiji skupocjeni predmet u američkoj zbirci je Lockheed Martinov F-35 Joint Strike Fighter lovac, po cijeni od 80 milijuna dolara po komadu. Također, raste potražnja za gotovim proizvodima poput projektila koji se ispaljuju s ramena ili topničkih granata.

“Nakon ruske invazije na Ukrajinu, europske države žele uvesti više oružja, i žele to napraviti brže”, navodi se u izvješću Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Kupnja u inozemstvu
Rat u Ukrajini dodatno je naglasio dominaciju američke obrambene industrije.

Mnoštvo europskih zemalja kupuje protutenkovske projektile Javelin koje proizvode Raytheon i Lockheed Martin: Poljska je ove godine potpisala ugovor vrijedan 1,4 milijardi dolara za kupnju 116 tenkova M1A1 Abrams, kao i još jedan ugovor od 10 milijardi dolara za kupnju topničkih raketnih sustava visoke mobilnosti koje proizvodi Lockheed Martin, Slovačka kupuje lovce F-16, dok Rumunjska pregovara o kupnji F-35.

Ti ugovori izazivaju strahove u Europi oko toga mogu li se odvojiti od američkih dobavljača za obranu. Primjerice, Francuska i Njemačka zabrinute su zbog namjera Španjolske da ‘gura’ gume na F-35, a istovremeno je partner u projektu razvoja mlaznog borbenog zrakoplova European Future Combat Air System.

Politico o naoružavanju Europe: Mnogo priče, malo akcije
SVIJET
15. lip 2023

Hrvatska se naoružava
VIJESTI
24. tra 2023
1
Ali potreba za obnavljanjem skladišta oružja i nastavkom isporuke materijala Ukrajini je hitna, a nakon desetljeća smanjivanja, obrambena industrija kontinenta teško se prilagođava.

“Naši europski saveznici i partneri nikada nisu doživjeli ovako nešto”, rekao je visoki dužnosnik američkog ministarstva obrane, govoreći o grču potrošnje koji je izazvala ruska invazija. Dužnosniku je odobrena anonimnost kako bi razgovarali o situaciji. „Još nemaju tijela za obrambenu proizvodnju koja su im potrebna i stvarno su tražili od nas da pokušamo dokučiti kako mogu povećati proizvodnju, i mislim da puno uče od nas nas.”

Kako bi pomoglr Europi da stigne do svog cilja, Sjedinjene Države su proširile broj bilateralnih sigurnosnih sporazuma o opskrbi koje imaju sa stranim partnerima od ruske invazije, potpisujući nove sporazume s Latvijom, Danskom, Japanom i Izraelom. Oni omogućuju državama bržu i lakšu prodaju i trgovinu robom i uslugama povezanim s obranom.

Bidenova administracija također je potpisala administrativni sporazum s Europskom unijom krajem travnja o osnivanju radnih skupina za pitanja opskrbnog lanca, dok je objema stranama dano i mjesto za stolom na internim sastancima u Europskoj obrambenoj agenciji i u Pentagonu.

Ali, ipak postoje ograničenja koliko daleko i koliko brzo obje strane mogu i žele ići.

U bliskoj budućnosti, problemi s kapacitetom i politička volja znače da retorička promjena u vojnoj potrošnji EU-a vjerojatno neće ostaviti veliki trag u vojnoj industrijskoj politici SAD-a.

Dok je u proteklih 18 mjeseci došlo do velikog porasta obrambenih proračuna – Njemačka je nakon ruske invazije na Ukrajinu najavila poseban fond financiran dugom vrijedan 100 milijardi eura, izdaci za obranu Poljske trebali bi dosegnuti 4 posto BDP-a ove godine – projekti diljem EU-a suočavaju se sa značajnim preprekama. Europske tvrtke kažu da im je potrebno dulje vrijeme isporuke i dugoročni ugovori kako bi izvršila potrebna ulaganja.

„Potrebna vam je vidljivost i sigurnost da biste napravili ta ulaganja. Ovo je igra kukavice između vlada i industrije – tko će prvi staviti novac na stol,” rekla je Lucie Béraud-Sudreau, direktorica programa za vojne troškove i proizvodnju oružja u SIPRI-ju.

Naposljetku, globalni obrambeni bum znači da bi trebalo biti dosta vojnih izdataka, barem kratkoročno, dok zemlje žure dokazati svoju vrijednost svojim saveznicima u NATO-u i EU, a ruska prijetnja ostaje akutna.