'Izlika ruskog čelnika za invaziju pretvara ukrajinskog židovskog predsjednika u nacista, a ruske kršćane u prave žrtve holokausta.' Tako je već drugog dana ruske vojne agresije na suverenu Ukrajinu u britanskom Guardianu napisao Jason Stanley, ugledni profesor filozofije na američkom sveučilištu Yale. Nema nikakvog smisla pisati o nacizmu u današnjoj Ukrajini jer je na izborima 2019. godine za ekstremno desne stranke sklone fašizmu i nacizmu glasalo manje od 2 posto Ukrajinaca. Što je daleko manje nego u nekim zemljama Europske unije koje se ponose višestoljetnom demokracijom. Pritom je za sadašnjeg predsjednika Volodimira Zelenskog glasalo preko 70 posto Ukrajinaca. Zelenskog, koji je etnički – Židov. I za tog ukrajinskog Židova, legitimno izabranog predsjednika suverene države, Vladimir Putin tvrdi ni manje ni više nego da je nacist. 

Drugi svjetski rat u Europi počeo je dogovorom Hitlera i Staljina

'Napali smo Ukrajinu da je očistimo od nacista.' Tako je svijetu agresiju na suverenu zemlju objasnio Putinov glasnogovornik. Pritom je 'zaboravio' kazati da je - osim Izraela - još jedino u Ukrajini na čelu države Židov. Ali da bismo za trenutak pogledali svijet Putinovim očima trebamo se prebaciti u sada daleku povijest, povijest Drugog svjetskog rata u Europi.

Tog 23. kolovoza 1939. godine civilizirani zapadni svijet je zastao. Hitler i Staljin potpisali su sporazum o prijateljstvu i nenapadanju. Sporazum koji su potpisale nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez imao je i Tajni protokol o podjeli Poljske, što se tek kasnije doznalo. Dakle, politički preci Vladimira Putina, koji ovih dana sebe zove antifašistom, potpisali su dokument koji je značio uništenje suverene države Poljske i naroda Poljaka.

Daljnji razvoj događaja je svima poznat. Hitler je krenuo na Poljsku 1. rujna 1939. godine, i time službeno otpočeo Drugi svjetski rat u Europi. Staljin je krenuo sa zakašnjenjem 17. rujna, tek toliko da ne bude previše očito. Pravdao se sukobom s Japanom na Dalekom istoku, koji je završio pobjedom Sovjeta u bitci kod rijeke Halkin Gol na granici Mongolije i kineske Mandžurije 16. rujna 1939. godine. Cilj nacista i sovjeta bio je raskomadati Poljsku i uništiti poljski narod. Sačuvani su dokumenti nacista na kojima su popisi imena Poljaka koji su nakon okupacije Poljske trebali skončati na različite načine. Slično je radila i sovjetska strana, samo s puno manje dokumentacije, ali s istim ili još gorim rezultatom.

Početkom nacističkog napada, Varšava, glavni grad Poljske, teško je stradala od terorističkog bombardiranja u kojem nisu birane mete. Odmah nakon okupacije, Poljaci, u organizaciji poljske vlade koja je funkcionirala u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji, pružaju otpor nacistima. To je prvi organizirani pokret otpora nacizmu u Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Poljska vlada u Londonu organizira vojne postrojbe od izbjeglih Poljaka koje se bore u sastavu savezničkih snaga, a u Poljskoj djeluje tajna Domovinska vojska. Poljaci se bore protiv nacista na svim velikim europskim bojištima. Najpoznatija je epizoda proboja njemačke Gustavove linije u Italiji kod povijesnog mjesta Monte Cassino.

Nakon Poljske, Sovjeti napadaju suverenu Finsku

Nakon Poljske, Staljin se okrenuo Finskoj koja je postala suverena država odmah nakon Prvog svjetskog rata. Napad na Finsku započeo je 30. studenoga 1939. godine terorističkim bombardiranjem Helsinkija, glavnog grada Finske. Kao vrhunac cinizma, Vjačeslav Molotov tadašnji ministar vanjskih poslova Sovjetskog Saveza, rekao je da njihova avijacija nije bombardirala finske gradove nego dostavljala humanitarnu pomoć izgladnjelim Fincima. Sovjetski savez odmah je izbačen iz Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda, koja se inače pokazala potpuno nesposobnom da zaustavi agresivne težnje carskog Japana u Kini, Mussolinijeve napade na Abesiniju i Hitlerovu okupaciju Austrije i Čehoslovačke i na kraju napad na Poljsku.

Na napad sovjetske vojske Finci su odgovorili hrabrom i odlučnom obranom, tako da su sovjetske trupe na početku pretrpjele teške gubitke. Kao i sada u Ukrajini. Naposljetku je golema vojna nadmoć Sovjetskog Saveza presudila. Finci su morali pristati na gubitak dijelova svog teritorija. Mirovni sporazum između Finske i Sovjetskog Saveza potpisan je 13. ožujka 1940. godine u Moskvi. To je sve u Europi napravio 'antifašistički' Sovjetski Savez prije nego što je službeno postao partner zapadnih saveznika kao dio antifašističke koalicije. A što bi tek napravio da se proglasio fašističkim.

Onda se dogodio iznenadni napad Hitlerove Njemačke na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. godine, poznat pod povijesnim nazivom 'Operacija Barbarossa'. Sve se promijenilo. Sjedinjene Američke Države, nakon japanskog napada na Pearl Harbour u prosincu iste godine, također su ušle u svjetski rat. Neiscrpna industrija SAD-a doslovno je preko noći prebačena na vojnu proizvodnju, čemu se nitko u svijetu nije mogao suprotstaviti. Konvojima preko Atlantika išle su velike količine oružja i vojne opreme iz SAD-a u sovjetsku luku Murmansk na krajnjem sjeveru. Kad su nam u socijalizmu prikazivali sovjetske propagandne filmove o Drugom svjetskom ratu, nigdje nismo mogli vidjeti zapadno naoružanje i vojnu opremu u rukama sovjetskih vojnika. Prava je istina da se Sovjetski Savez vjerojatno ne bi uspio oduprijeti Hitleru bez pomoći Zapada.

Herojski ustanak Poljaka, izdaja Sovjeta i barbarsko uništenje Varšave

A onda je došlo ljeto 1944. godine. Sovjetska vojska je na kraju velike ljetne ofenzive - pod nazivom 'Bagration' - došla do Varšave i stala na drugoj obali rijeke Visle. I čekala. U tom trenutku poljska Domovinska vojska, pod kontrolom poljske vlade u Londonu, u Varšavi diže ustanak protiv nacista. Herojska borba Poljaka potrajala je točno 63 dana. Zapadni saveznici nisu mogli ništa osim bacanja pomoći avionima opkoljenim Poljacima u Varšavi. Nije bilo dovoljno. Nakon predaje Domovinske vojske 2. listopada 1944. godine, uslijedilo je barbarsko nacističko uništavanje Varšave. Procjenjuje se da su nacisti tijekom Varšavskog ustanka pobili gotovo 200.000 poljskih civila. Po osobnoj naredbi Heinricha Himmlera, pripadnici SS postrojbi su u varšavskoj gradskoj četvrti Wola išli od kuće do kuće i ubijali redom sve civile.

Sve su to mirno gledale trupe Sovjetskog Saveza s druge strane rijeke Visle, pripadnici antifašističke koalicije i navodni protivnici nacista. Samo nekoliko mjeseci kasnije 17. siječnja 1945. godine, sovjetska vojska je protjerala naciste iz Varšave i 'oslobodila' grad i Poljake. A ustvari postavila svoju marionetsku vladu u Poljskoj, što će Staljin kasnije prakticirati u svim zemljama istočne Europe. Nakon rata Sovjeti su započeli lov na bivše pripadnike Domovinske vojske u Poljskoj. Onako kako to rade 'antifašisti'. Na jednom od namještenih suđenja nakon Drugog svjetskog rata, sovjetski 'antifašisti' i njihovi marionetski suradnici u Poljskoj osudili su na smrt i pogubili poljskog heroja, vojnog časnika Witolda Pileckog. Istog onog Witolda Pileckog koji je prvi svijetu objavio istinu o užasima koji se događaju u nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz. Nisu pomogli ni apeli bivših logoraša iz Auschwitza. Ubijen je metkom u potiljak u zloglasnom varšavskom zatvoru Mokotow.

'Antifašističke' ruske granate po spomen području Babi Yar

Odmah prvih dana agresije na Ukrajinu, ruske granate pogodile su spomen područje Babi Yar, danas dio glavnog ukrajinskog grada Kijeva. To je mjesto najvećeg stradanja ukrajinskih Židova u Drugom svjetskom ratu. Vladimiru Putinu, tom velikom 'antifašistu', to ništa ne znači. Kao što ništa nije značilo ni njegovim sovjetskim prethodnicima, pa na Babi Yaru nikad nisu postavili spomenik i dostojno obilježili to mjesto. Tek nakon propasti Sovjetskog Saveza podignut je spomenik na Babi Yaru. Podigli su ga Ukrajinci koje je Putin prozvao nacistima. Kao i njihovog predsjednika. Prije toga Vladimir Putin ritualno se odrekao Lenjina i Staljina. Njihovih agresivnih metoda u istočnoj Europi, nije se naravno odrekao.

Zato oni koji Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom u Europi svake godine uporno idu proslaviti u Rusiju, ili su politički kratkovidni ili zlonamjerni jer se baš ne bi moglo kazati da su neiskusni. Jedino mjesto gdje civilizirane demokratske zemlje trebaju slaviti pobjedu nad fašizmom i nacizmom je Europa, jer tu su se oni dogodili i tu su ostavili svoje tragične posljedice. Valjda su ti naši politički redikuli zaboravili kako su izgledale sovjetska intervencija 1956. godine u Mađarskoj, ili ista takva 1968. godine u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Ili Miloševićev velikosrpski pohod po bivšoj Jugoslaviji. Posve nalik ovom Putinovom u Ukrajini, a prije toga u Čečeniji i Gruziji. Moglo bi se kazati da je Vladimir Putin zapravo Slobodan Milošević s atomskom bombom.

I zato ovaj tekst mogu završiti jedino riječima kojima se ukrajinski predsjednik Zelenski obratio Europskom parlamentu: 'Ukrajinci plaćaju ultimativnu cijenu u obrani slobode. Ali, neće nas slomiti. Jaki smo. Ukrajinci smo. Mi ćemo pobijediti. Zauvijek nas napuštaju naši najbolji ljudi. Najjači među nama. Ukrajinci se bore za svoju zemlju i za svoju slobodu. Bez vas, Ukrajina će biti usamljena. Dokazali smo svoju snagu. Poput vas smo. Pa dokažite da ste uz nas. Dokažite da nas nećete napustiti. Dokažite da ste Europljani i da će život nadjačati smrt i da će svjetlo pobijediti tamu.'  

Slava Ukrajini!