U veljači prošle godine, Putin je jednim potezom razotkrio svoju nesposobnost, pokrenuvši invaziju na zemlju koja Rusiji nije predstavljala nikakvu prijetnju. Uslijedio je niz vojnih poraza i promašaja, a posljednji u nizu je oružana pobuna plaćeničkog vođe Jevgenija Prigožina. Iako je pobuna bila kratkog vijeka, ona je dodatno potkopala Putinov pažljivo stvoren imidž, piše Foreign Affairs.

Putin je odigrao važnu ulogu u Prigožinovu uzletu, a ignorirao je znakove upozorenja o skupini Wagner. Dok se redovna ruska vojska mučila u Ukrajini, Prigožin je postajao sve popularniji, a njegova slava dosegla je vrhunac kada je Wagner u ime Rusije u svibnju ove godine zauzeo Bahmut. Prigožin je iskoristio posljednji necenzurirani politički prostor u Rusiji – društvenu mrežu Telegram – i preko nje se obraćao ruskoj javnosti.

Mjesecima je Prigožin otvoreno planirao ustanak: javno se svađao s vojnim zapovjednicima, dijelio populističke kritike na račun rata, a iznosio je i sumnje oko Putinove službene izlike za pokretanje sukoba. Ipak, Moskva je svejedno ostala iznenađena kada je Prigožin od vojnika zatražio da ustanu i pridruže se pobuni protiv ruskog ministarstva obrane.

Putinova oholost i neodlučnost glavna su priča ovog rata, a sada su došle i u centar unutrašnje ruske politike. Koji god bili Prigožinovi motivi, njegova pobuna razotkrila je bolnu slabu točku Putinova režima: njegov prijezir prema običnom čovjeku. Putin je bio prepametan da dopusti da rat ostavi traga u Moskvi ili Sankt Petersburgu ili da dotakne elite u tim gradovima, prenosi N1.

Ipak, upravo ta proračunatost rat je dovela pred vrata ostatka ruske populacije. Uvučeni su u katastrofalnu kolonijalnu borbu, a u onim trenutcima kada se Moskva nije nepromišljeno igrala njihovim životima, prema njima je pokazivala tek bešćutnost. Mnogi vojnici još uvijek nemaju pojma za što se bore i umiru. Prigožin je postao glas tih ljudi. Njega ne podržava nijedan politički pokret, nema jasne ideologije. Ipak, on se direktno suprotstavio vladinoj propagandi, naglasio je užasnu situaciju na fronti i vidljivu apatiju Putina koji je izgubio dodir sa stvarnošću, Putina koji uživa slušati priče ministarstva o ruskoj vojnoj veličini.

Ako se Putinov prijezir i bijes ruskih vojnika sudare i pretvore u simbol zemlje kojom Putin vlada, Kremlj će biti u ozbiljnim problemima, čak i ako ne dođe do otvorenog puča. Prigožinova pobuna možda je tek prvi u nizu izazova za Putinov režim. Rusiju vjerojatno čeka još jača represija. Nervozni vođa koji je nespretno i jedva preživio unutrašnju pobunu opasniji je od ratnog autokrata koji misli da je kod kuće siguran.

Zapad ne može učiniti mnogo, već treba pustiti da se ova politička drama – koja poprilično nalikuje na farsu – odigra u Rusiji. Zapad nema interesa u održavanju Putinovog statusa quo, ali ne bi trebao ni tražiti naglo rušenje njegova režima. Nestabilnost u Rusiji za ostatak svijeta je važna zbog onoga što ona znači za situaciju u Ukrajini, gdje bi mogla otvoriti nove vojne opcije. Osim iskorištavanja tih opcija zajedno s Kijevom, Zapad ne može ništa drugo nego se pripremiti na nestabilnost unutar i izvan ruskih granica.

Kula od karata?

Ironija Prigožinovog ustanka leži u tome što je potekla od Putinovih pokušaja da svoj režim učini otpornim na pobune. Temelj Putinove moći je populacija koja ga podržava ili je barem poslušna. Povrh tih čvrstih temelja uvijek je bilo suprotstavljenih strana među elitama i sigurnosnim službama, no Putin je te raskole pažljivo podrivao i držao pod kontrolom.

Cijeli članak pročitajte ovdje.