Cijena barela najkvalitetnije nafte Brent je sa 137 dolara 7. ožujka – što je bila rekordna cijena u posljednjih 14 godina – pala na 97,50 dolara. Slično je i s američkom vrstom WTI, a iako cijene još pomalo ‘skakuću’, ni tu se ne vidi trend nekog bitnog rasta.

Zvuči upravo nevjerojatno da je cijena nafte trenutno već pala na razinu na kojoj je bila prije napada Rusije na Ukrajinu. Nema baš mnogo optimizma da bi ovaj rat konačno mogao prestati, a još manje da bi mogle biti ukinute sankcije protiv Rusije, što je i kupnju nafte iz te zemlje pretvorilo u rizičan poduhvat. Što se onda zapravo događa?

Deutsche Welle piše da postoji više razloga, a kako za postaju ARD objašnjava Carsten Fritsch, stručnjak za sirovine Commerzbanka, među najvažnijima je onaj koji se može sažeti u samo jednu riječ. Iran. U vijestima iz Ukrajine je mnogima možda promaklo da se i iz Washingtona i iz Moskve čulo kako njihov spor ne smije imati učinka na suradnju Rusije i Irana na njegovom atomskom programu, a time i na novi međunarodni sporazum o atomskim težnjama Teherana. Prevedeno na jezik burzovnih spekulanata, time se otvara put za ukidanje američkih sankcija protiv Irana i povratak te zemlje na svjetsko tržište nafte, objašnjava bankarski stručnjak.

Treba razumjeti i kako se stvara cijena. Ne realnom kupnjom, nego su dobar dio potražnje i spekulacije gdje se računa da će cijena nafte rasti. A na pomisao na Iran i na njegovu upravo paničnu želju da prodaje svoju naftu kako bi oživio svoje devastirano gospodarstvo, tu i spekulanti brzo shvate da bi lako mogli opeći prste.

Drugi je razlog priroda cijene sirovina kao što je nafta: Nje zapravo ima, ali je pitanje po kojem trošku ona može biti eksploatirana. To doduše može nešto potrajati, ali kod cijene od preko 100 dolara se itekako opet isplati metoda frackinga. To se osobito odnosi na nalazišta u SAD-u. Mnoga od njih su prekinula eksploataciju u doba korone, ali što je cijena veća, to ih opet više počinje s radom.

I onda je tu još jedan razlog. Korona u Kini. Ta zemlja dosljedno provodi politiku “nula tolerancije” tako da se sad opet zatvaraju pogoni, uvodi se lockdown i sve se zaustavlja. To nije dobra vijest za svjetsko gospodarstvo i čitav lanac opskrbe, ali je definitivno uzrok manje potražnje nafte na svjetskom tržištu, piše DW.