Škola je 3. svibnja bila poprište masovnog ubojstva kada je trinaestogodišnji učenik K. K, u vrijeme prvog sata, očevim pištoljem usmrtio zaštitara i devetero učenika, a teško ranio još petero školskih kolegu i nastavnicu.

"Moramo shvatiti da djeca, čijih drugova, braće, sestara više nema, ne mogu ići u tu školu", rekla je Đukić Dejanović novinarima u Beogradu.

Ona je navela da škola danas ima više od 1.000 učenika i "svu pomoć i podršku države".

Školska godina u Srbiji počela je ovog rujna polemikama je li država poslije masovnog ubojstva u "Ribnikaru" poduzela sve mjere da se djeca u klupama osjećaju sigurno i bezbrižno, a da njihovi roditelji budu spokojni.

U svim školama od početka školske godine osigurano je dežurstvo policajaca, a Ministarstvo prosvjete poslalo je svim školskim upravama upute i smjernice za rad, napose u pogledu sigurnosti učenika.

Učenici od petog do osmog razreda su dobili i novu izvannastavnu aktivnost, a predmet je nazvan "Vrline i vrijednosti kao životni kompas".

Trinaestogodišnji učenik-ubojica, koji se poslije zločina sam prijavio policiji, i dalje je u pod nadzorom u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, a njegov otac, čijim pištoljem je počinjeno ubojstvo, u pritvoru je.

Policija je oca uhitila zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, nakon što je utvrđeno da je sina vodio u streljane na vježbanje gađanja, a svoja dva pištolja i streljivo za koji je imao uredne dozvole ostavio je u sefu dostupne neovlaštenim osobama.

Pritvor mu je u međuvremenu produžen, među ostalim, i zbog činjenice da je za kazneno djelo kojim ga se tereti propisana kazna zatvora dulja od 10 godina.

Ubojstva u školi, a dan kasnije i u dva sela u kojima je selu 21-godišnjak ubio osmero uglavnom mladih ljudi i ranio ih još 14, pokrenule su masovne prosvjede "Srbija protiv nasilja", na koje je pozvala proeuropska oporba s ciljem da se zaustavi poticanje nasilja u politici, javnom prostoru i medijima. Ti skupovi prerasli su u masovan građanski bunt kojem su se pridružili studenti, sindikati, nevladine organizacije, udruge i pokreti, a podržali su ih glumci te akademska zajednica sveučilišnih profesora i znanstvenika.

Prosvjedi i dalje traju, ali više nisu masovni kao prvih mjeseci.