Sada nas je Webb ponovo iznenadio. Detaljno se zagledao u središte maglice Orao udaljene od nas 6500 svjetlosnih godina i omogućio nam nevjerojatan pogled na očaravajuće strukture poznate kao Stupovi postanka.

Stršeći unutar golemog kozmičkog oblaka poput divovskih prstiju, Stupovi postanka su široku pozornost javnosti prvi put privukli kada ih je sada već pomalo davne 1995. snimio svemirski teleskop Hubble. Ovi nebeski stupovi, veličanstveni oblaci užarene guste prašine i plina koji se protežu nekoliko svjetlosnih godina u svemir, nisu nalikovali ni na što prije.

Sada nam je JWST, najosjetljiviji svemirski teleskop u povijesti, podario njihovu najdetaljniju sliku.

Webb vs. Hubble

James Webb je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop. Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Hubble i uglavnom će promatrati svemirska prostranstva u infracrvenom spektru, što će mu omogućiti da prodre kroz oblake plina i prašine gdje se rađaju zvijezde.

Hubble je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim duljinama. 

"Sada smo zbog Webbove sposobnosti da promatra svemir u infracrvenom spektru dobili mogućnost da bolje sagledamo Neptunovu atmosferu. Teleskop uklanja sve odsjaje i pozadinu tako da možemo krenuti s proučavanjem ​​atmosferskog sastava planeta", rekao je Mark McCaughrean, viši savjetnik za znanost i istraživanje u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA).

Hubble je 2014. promatrao Stupove stvaranja na više valnih duljina. Pogledajte usporedbu Hubbleove fotografije ovih struktura u optičkom svjetlu i nove Webbove snimke (slika dolje).

Stupovi postanka

Astronomi su čekali Webbovu snimku Stupova postanka, ne samo zbog njihove zapanjujuće ljepote nego i zbog aktivnosti koje se u njima zbivaju. Stupovi su zapravo rasadnici ili rodilišta novih zvijezda.

Kada uskovitlani čvorovi u prašini maglice kolabiraju pod djelovanjem gravitacije i počnu nakupljati više materijala iz oblaka, dolazi do rađanja mlade zvijezde. Jednom kada ona postane dovoljno velika, njeni vjetrovi i zračenje raznose okolnu prašinu. Barem prema teorijama. Naime, nismo bili u prilici previše promatrati rane faze formiranja dalekih sunaca.

Naša najbolja nada da zavirimo u jedno takvo rodilište jest infracrveno svjetlo koje bolje prodire u svemirske oblake od onog ultraljubičastog ili optičkog, piše Science Alert.

Već smo ranije imali priliku vidjeti Stupove stvaranja u infracrvenom svjetlu. NASA-in svemirski teleskop Spitzer ih je snimio 2007., a ESA-in svemirski opservatorij Herschel je bacio pogled na maglicu Orao 2012. U ova promatranja se ponovno uključio i svemirski teleskop Hubble koji je Stupove uhvatio u infracrvenom svjetlu 2014.

Novi detalji

S obzirom na to da je JWST daleko moćniji od svih ovih teleskopa, uspio je uhvatiti nove detalje na ovoj fascinantnoj svemirskoj strukturi.

Primjerice, crvena područja na vrhovima Stupova pokazuju zvjezdane bebe tijekom procesa izbacivanja prašine, pri čemu se proizvodi toplina vidljiva kao infracrveno toplinsko zračenje.

To znači da će znanstvenici sada moći napraviti temeljitiju analizu formiranja zvijezda u gustim oblacima, kao i baciti novo svjetlo (doslovno) na rane faze formiranja zvijezda, koje je do sada bilo iznimno teško promatrati, piše Index.hr.