Sada je preostalo da obje zakonodavne institucije EU-a, Vijeće i Parlament, izglasaju ovaj politički dogovor koji će onda stupiti na snagu objavom u službenom listu.

Nova pravila trebala bi zamijeniti preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu koji propisuje da proračunski deficit ne smije prelaziti tri posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a.

Primjena toga pakta bila je suspendirana 2020. zbog pandemije koronavirusa i suspenzija je istekla sa zadnjim danom prošle godine. Zbog nadolazećih izbora za Europski parlament u lipnju, ovo je bila posljednja prilika za dogovor o novim pravilima, u suprotnom, morala bi se primjenjivati dosadašnja, koja su se primjenjivala prije pandemije.

Prema novim pravilima države članice s velikim javnim dugom iznad 90 posto njihova BDP-a trebat će smanjivati dug za jedan postotni bod godišnje, a one s umjerenim dugom između 60 i 90 posto BDP-a za 0,5 postotna boda.

Sadašnja pravila propisuju da sve države članice s dugom iznad 60 posto smanjuju taj dug za pet posto godišnje od iznosa koji premašuje 60 posto omjera u BDP-u.

Sve zemlje članice izrađivat će srednjoročne planove u kojima će zacrtati ciljne rashode te koje će investicije i reforme poduzeti.

Države s visokim deficitom i javnim dugom prije izrade svojih planova od Komisije će dobiti smjernice koje bi im trebale pomoći u održivom smanjenju duga.

Izrada nacionalnih proračuna za sljedeću godinu

Nova pravila primjenjivat će se za izradu nacionalnih proračuna za sljedeću godinu, a zemlje članice trebat će podnijeti svoje prve planove do 20. rujna 2024. godine.

Države s deficitom iznad 3 posto BDP-a trebat će ga smanjivati u razdoblju gospodarskog rasta kako bi manjak dovele na razinu od 1,5 posto BDP-a kako bi na taj način stvorile rezervu za razdoblje kada gospodarstvo ne raste ili pada.

Države s dugom iznad 60 posto BDP-a neće ga morati smanjiti ispod te razine na kraju razdoblja koje pokriva plan, nego će na kraju dogovorenog razdoblja morati imati smanjivanje duga na “razumnoj silaznoj putanji”.

Države će moći zatražiti da podnesu revidirani plan u u slučaju kada postoje objektivne okolnosti koje sprječavaju njegovu provedbu, a u to se računa i promjena vlade.

Dječji doplatak u EU-u: Negdje ga isplaćuju i nakon punoljetnosti, a u jednoj zemlji je čak 638 eura

U svojim nacionalnim planovima, države članice trebat će se obvezati da će ulagati u prioritetna područja definirana na razini EU-a kao što su klima i digitalna tranzicija, energetska sigurnost i obrana.

Komisija mora uzeti u obzir već poduzeta ulaganja u ta područja kada sastavlja svoje izvješće o odstupanjima države članice od njezine putanje rashoda. Na taj bi način države članice mogle izbjeći pokretanje postupka zbog prekomjernog deficita, ako dokažu da se tim deficitom financiraju investicije u prioritetna područja.

Osim toga, sredstva kojima država članica sufinancira programe koji se većim dijelom financiraju iz europskog proračuna neće se računati u rashode, čime se stvara poticaj da investiraju još više.

Dodatne tri godine za ispunjavanje ciljeva

Nova pravila sadrže odredbe koje daju državama članicama dodatne tri godine za ispunjavanje ciljeva postavljenih u četvorogodišnjim nacionalnim planovima. To produljeno razdoblje odobravat će se samo kada poduzete investicije i reforme pružaju utemeljene razloga za to, sukladno određenim kriterijima.

Vijeće EU-a moći će odobriti državi članici odstupanje od putanje smanjivanja rashoda u slučaju izvanrednih okolnosti koje imaju veliki učinak na njezine javne financije. To odstupanje odobravat će se na razdoblje od godinu dana i dodatno na još jednu godinu ako su te izvanredne okolnosti i dalje prisutne.

Dogovor je pozdravila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

“Pozdravljam politički dogovor o našoj ambicioznoj reformi gospodarskog upravljanja EU-a. Nova pravila omogućit će zemljama EU-a da ulažu u svoje gospodarstvo uz konsolidaciju svojih javnih financija”, napisala je von der Leyen na društvenoj mreži X.

Postignuti dogovor je kompromis između država koje su za strogu fiskalnu disciplinu poput Njemačke ili Nizozemske i onih koji zemalja s većim javnim dugom koje su tražile više fleksibilnosti.