Egzoplanet nazvan TOI-715 b udaljen je od nas “samo” 137 svjetlosnih godina, što je potpuno nedostižna udaljenost za našu tehnologiju, ali prilično blizu za svemirske uvjete.

Njegovo otkriće uznemirilo je astronomsku zajednicu, piše portal earth.com, jer se radi o takozvanoj “super-Zemlji”, planetu koji se nalazi u tzv. konzervativno naseljivoj zoni oko svoje matične zvijezde.

Za konzervativnu nastanjivu zonu oko zvijezda karakteristično je da planeti unutar te zone mogu održavati temperature koje omogućuju postojanje tekuće vode, što je ključno za stvaranje i opstanak života kakvog poznajemo.

Naravno, za postojanje tekuće vode važni su i mnogi drugi čimbenici, primjerice atmosfera – u našem Sunčevom sustavu, primjerice, osim Zemlje, Venera i Mars se također nalaze u konzervativnoj nastanjivoj zoni, ali život nije moguće (barem trenutno) na bilo kojem od njih, a uvjeti u njima također ne dopuštaju postojanje tekuće vode, što ne znači da je nije bilo u prošlosti.

Astronomi koriste super-Zemlje kako bi opisali planete koji su masivniji od Zemlje i imaju do deset puta veću masu, a mogu se sastojati od plina, kamena ili kombinacije oba. Prema NASA-i, do sada ih je u našoj galaksiji otkriveno 1682.

Planet TOI-715 b ima promjer oko 1,5 puta veći od promjera Zemlje i oko tri puta veću masu od našeg planeta. Manja je od svoje matične zvijezde, crvenog patuljka, nego što je Zemlja udaljena od Sunca, a potrebno joj je malo više od 19 zemaljskih dana da se završi jedna orbita oko nje.

To je najmanji potencijalno nastanjiv planet koji je otkrio teleskop za traženje egzoplaneta TESS i ima potencijal za istraživanje u budućnosti s vodećim brodom promatranja svemira, teleskopom James Webb . To bi moglo pokazati ima li planet atmosferu i može li se svrstati u “vodene planete”, odnosno one na kojima voda postoji u tekućem obliku.

Izraz super-Zemlja odnosi se samo na veličinu egzoplaneta, ali ne znači da je nužno sličan našem matičnom planetu. O pravoj prirodi ovih planeta više-manje možemo nagađati, jer u našem Sunčevom sustavu nemamo ništa slično, a sve što o njima znamo dolazi iz promatranja teleskopima koji, unatoč sve preciznijim podacima, još uvijek ne daju dovoljno “oštru sliku” ovih planeta, koji se čine prilično uobičajenim.