Srećko Truta se bavi šahom preko 50 godina. Bio je tajnik Šahovskog saveza Dalmacije 5 godina, Šahovskog kluba Šibenik 10 godina i Šahovskog saveza Šibensko-kninske županije 10 godina. Dobitnik je Plakete Šibensko-kninske županije za svoj doprinos, zajedno s posthumno nagrađenim Antom Bulatom. O osvojenom turniru kratko kaže:

- Ovaj put nismo igrali po švicarskom sistemu, već po Bergerovim tablicama, svatko sa svakim, tako da sam znao raspored unaprijed. Obično za prvo mjesto treba remizirati s najboljima, a pobijediti slabije; ja sam odlučio napraviti obrnuto, kad sam vidio da ću s favoritima imati bijele figure. Protiv Gracina je bila tijesna pobjeda.

- Euforija za šahom počela je 1971. s Bobbyjem Fischerom. Mi smo počeli kao gimnazijalci, pod utjecajem Ante Bulata, profesora u Gimnaziji s titulom šahovskog majstora. On je bio nacionalna klasa. FIDE-majstor je i danas teško postati, samo smo trojica danas to u Šibeniku, Branko Vlaić, Goran Jurić i ja. Na mladima je da to nastave, no njih nema puno, šah danas nije toliko atraktivan, za djecu i za roditelje, više ih povuku drukčije sportske karijere, daleko od amaterizma u šahu - kaže Truta.

- No to je i naša sreća, odnosi u profesionalnom sportu su zaoštreniji, ulaganja su velika, a moraš imati kvalitet da bi preživio od toga. Za razliku od toga, šah je otvoren za sve. Postao je u zadnjih 20 godina opet svjetski popularan, čak i u ranije neafirmiranim zemljama, poput Indije, Kine te novonastalih država. Tamo je šah obavezan i u školama, mi smo još daleko od toga, zbog slabosti naše društvene scene, od Saveza do politike, koji se ne bave općedruštvenim interesima, ako nemaju vlastite koristi. Predlagao sam neke ideje, ali šah je kod nas ne-tema, jer nam nije više bitno što netko govori, nego tko govori - nastavlja aktualni prvak grada.

- Kad im približimo šah, onda se roditelji zainteresiraju, jer vide da djeca dobiju ovdje dobro društvo, socijalizaciju sigurniju nego u kafićima, toleranciju, radne navike i kognitivno-intelektualni razvoj. Ja to pokazujem i vlastitim primjerom, jer sam bez problema završio dva fakulteta i postao majstor u šahu. To je bitno, jer danas dolazi do jedne regresije pismenosti kod mladih. Ja ne koristim pametne telefone, računalo mi je samo pomoćni alat, ne zamjena za mozak. Sam sam razvio tehnike pamćenja i učenja. Mentalna higijena omogućuje dugotrajno igranje: sportski život, prehrana, kretanje, bez alkohola, cigareta i kockanja. Šahisti nisu tučaroši ni drogeraši. Oni su svi intelektualci, makar i nisu završili fakultet. Šah je sport, dio obrazovnog sustava i umjetnost te motivira ljude u borbi protiv depresije.

Početke šibenskog šaha Truta opisuje ovako:

- Prije klupskog šaha, mi smo igrali u Društvu inženjera i tehničara (DIT), čisto kavanski. Okupljali su se tu i neki ugledni Šibenčani, profesori i liječnici. Baviti se šahom davalo je prestiž i intelektualni štih. Kako su ljudi sa sela dolazili u Šibenik, bilo nam je bitno urbanizirati sredinu, a šah je bio simbol toga. Prvo prvenstvo grada bilo je 1973. u Domu JNA. Nositelj te atmosfere u gradu bio je pokojni Joško Pisa, pravnik u općini i narodni tribun. Nije bilo dileme da će studiranje biti važnije od profesionalnog igranja. Profesionalni šah značio bi dosta trnovit put. Tamo negdje u zlatnom razdoblju socijalizma, mi smo globalno afirmirali Šibenik i lokalno popularizirali šah kroz simultanke sa svjetskim zvijezdama.

O razvoju šaha među mladima govori:

- Kasnije su se razvili klubovi, a država je pomagala stipendijama. Mi nismo htjeli imati klub sa slabim profesionalcima, već s jakim amaterima, koji paralelno rješavaju životne stvari. Šibenik je imao jaku omladinsku školu, zahvaljujući šahovskim kružocima u srednjim i osnovnim školama i suradnji sa SD Metalac-TEF. Izgubili smo dosta generacija šahista u Šibeniku nakon 1991. godine. To se vidi i po tome da sam ja sa 69 godina prvak grada, što je neobično. Zbog ekonomskih nestabilnosti, ljudi nisu opušteni, neki su i otišli vani. S neriješenim problemima, teško se koncentrirati na igru. Danas imamo mladog Ivana Močića, nakon dugo vremena nam se pojavila ta nacionalna klasa (prvak Hrvatske U12 2023.). Tu će biti potrebno dosta psihološkog laviranja i pravilnog razvoja ličnosti. Moj učenik Jurica Matošin je nada ŠK Primoštena. „Bijela kuga“, odnosno odlazak ljudi, znači i nedostatak djece.

Postoje još neke zanimljivosti o učenju igranja šaha:

- Na internetu ima dosta materijala o šahu, ali teško ga je kvalitetno selektirati. Mladima računalo kaže da je neki potez bolji za, recimo, 0.8%, ali oni ne nauče zašto je bolji. U radu s majstorima oni nauče razmišljati na taj način. Treba im, također, i više iskustva s turnira. Također, istakao bih problem što se svi bave samo jednom stvari, ne stvaraju se kompletne osobe. Oni koji se bave nogometom ili košarkom, bave se samo tim, ne dođu baciti partiju šaha. Ja sam npr. kao zaposlenik banke uvijek na radničkim sportskim igrama rekreativno igrao više sportova, ne samo šah.

Nakon gradskog natjecanja, uskoro nas očekuje i početak klupskih prvenstava i kupova, u novoj sezoni.