„Presretan sam zbog toga, tim osmim mjestom na Europskom prvenstvu ispunio sam kriterije HOO-a i sad sam u statusu koji mi uistinu puno znači. Donosi stipendiju, plaćene troškove priprema, opreme, vitaminizacije i sve ostalo što mi je nužno na putu prema Olimpijskim igrama. No, do Pariza je još jako puno posla pred nama i moramo napraviti velike stvari da bismo tamu uistinu otišli“, kazao je Čeko za portal Zagreb Online.

Na Olimpijske igre se moguće plasirati na dva načina.

„Jedan je da ostvarim olimpijsku normu, a ona će biti 8.25 ili 8.27 metara, što bi, kada bih to skočio, bio novi hrvatski rekord. No, nije isključeno da ću skočiti tu normu sljedeće godine. Drugi put je preko svjetskog renkinga odnosno bodova koji se osvajaju na mitinzima i velikim natjecanjima. Sljedeće godine će se najviše bodova moći osvojiti na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti gdje se također nadam nastupiti. Vrlo sam blizu da se i tamo plasiram preko renkinga, trenutno sam na 40. mjestu, a na SP ide prvih 36. Mislim da će mi biti dovoljna još dva ili tri rezultata preko osam metara do tada, što mi ne bi trebao biti problem.“

Markov osobni rekord u skoku u dalj je 8.04, no atletski stručnjaci mu prognoziraju daleko bolje rezultate.

„Prognoziraju mi skokove od 8.50, ali to mi za sada izgleda dosta nerealno. No, tek su mi 22 godine i od nas petorice Hrvata koji smo išli preko osam metara nitko to nije skočio već u tim godinama. Nekakvo forsiranje lova na rekord – 8.23 Siniše Ergotića – samo bi mi stvaralo nepotreban pritisak, pa mi se ne žuri srušiti ga. Trenutno imam u nogama skok od 8.20, no puno se toga treba posložiti da bi se to i skočilo: zalet, odraz, vjetar, dobro raspoloženje… Ovo zadnje je najmanju problem jer ja sam uvijek dobro raspoložen.“

Uvijek se postavlja pitanje mogu li talentirani sportaši iz manjih sredina doći do svjetskog vrha. Čeko kaže da u Kninu ima sve što mu je potrebno. Zapravo, skoro sve.

„Problem mi je po zimi jer nemamo atletsku dvoranu. Sada kad sam u kategoriji olimpijskih kandidata moći ću si priuštiti i odlazak van na zimske pripreme. Planiramo ići dva puta po 10 dana. Prvi dio odradit ćemo u Beogradu jer tamo je odlična atletska dvorana, a za ovaj drugi dio ćemo još vidjeti. U dogovoru smo s olimpijskim pobjednikom Miltiadisom Tentoglouom da dio priprema odradim s njim, možda i kod njega u Ateni, no to još moramo precizirati.“

Marko kaže da je bilo i poziva iz Amerike.

„Imao sam prije nekoliko godina pozive s nekih tamošnjih sveučilišta, ali to je već prošla priča. Sada ne bih išao nikamo. Mene ovdje drži trener Dražen Lasić i išao bih u Ameriku samo onda kada bi i on išao.“

Taj poziv nimalo ne čudi jer Čeko je prije dvije godine osvojio naslove prvaka Hrvatske u skoku u dalj te na 100 i 200 metara, pa je u medijima prozvan ‘hrvatskim Carlom Lewisom’. No, više ga ne vidimo na stazi.

„Te smo sprinterske utrke ostavili po strani i teško da ću više ikada ozbiljno nastupati na 100 i 200 metara. Možda samo kao test brzine. Naime, najbolji sprinter na svijetu nikako ne mogu biti, ali skakač u dalj mogu. Sve i da oborim hrvatski rekord na 100 metara ne bi me bilo među najboljima na velikim natjecanjima. No, skokovima preko 8.20 mogu biti sasvim blizu svjetskom vrhu, nastupati u finalima i boriti se za medalje", rekao je Čeko za Zagreb Online.