No dan kasnije ispostavilo se da je to bila posljednja utakmica Dražena Petrovića.

Reprezentacija je prespavala u Wroclawu, a ujutro se zaputila za Frankfurt, odakle je avionom otputovala natrag u Hrvatsku. No među putnicima nije bilo Dražena, koji je u posljednji čas odlučio krenuti automobilom s tadašnjom djevojkom Klarom Szalatny.

Ona se na autocesti zabila u kamion. Ona je preživjela, ali naša košarkaška ikona, koja je spavala na suvozačkom sjedalu, više se nikad nije probudila.

Dražen nije ni morao igrati utakmicu u Wroclawu, koja apsolutno ništa nije značila, no njemu je mjesto uvijek bilo na parketu, uz suigrače, koje nije želio napustiti. Zabio je 30 koševa, baš na toj utakmici prošao je granicu od 1000 poena u dresu hrvatske reprezentacije. Posljednja dva ubacio je s linije slobodnih bacanja...

Rađa oduševio posvetom

Prekrasnu posvetu Petroviću dao je Dino Rađa koji se prošle godine na ovu obljetnicu prisjetio posljednjih riječi koje mu je Dražen rekao. Mi ponovno prenosimo objavu u cijelosti. 

''Teško je napisati nešto o Draženu što već nije bilo napisano. Ipak nakon gledanja Last Dancea moram napraviti usporedbu.

Neću pričati o igračkim kvalitetama jer to u ovoj situaciji nije ni bitno. Samo glava. Sve što je u Jordanovoj glavi to je bilo i u Draženovoj. Identično. Zato i je bio to što je bio. Pobjednik iznad svega.

Gubile su se utakmice tu i tamo, prvenstva i titule, ali glava je bila ta koja nije dozvoljavala predaju i koja je gurala bez kompromisa naprid. Od njega je i moja glava naučila puno i kopirala nesvjesno. Tko je tada ima pojma o bilo čemu.

I sad za potvrdu svega jedna situacija koju malo tko zna. Zadnja utakmica Draženova protiv Slovenije u Poljskoj. Totalno nebitna jer smo igrali finale kvalifikacija, a prva tri idu na EP. Znači utakmica za ništa. Nitko nije ni tribao igrat. Međutim to za njega nije nikad bila opcija. I naravno da se pri kraju utakmice koju smo izgubili nas dva popičkaramo iz pizdarije. Tko kome nije dodao, tko nije zagradio. On meni mater, ja njemu i nema više toga. I onda sutradan taj nesritni put. Ranom zorom sidimo on, ja i Stojko za istin stolon i pijemo kavu.

Kaže on Stojku da mi kaže da san idiot, a ja opet isto tako priko Stojka njemu. Nema veze što igraš, važno ili ne, uvijek si morao biti na sto posto. Zato i je bio veliki vođa.''