Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Bez njih nema fešte
Tuljci puni kreme i uspomena: Šibenska slastica koja ne izlazi iz mode
U novom nastavku kolumne Šibenski bonkulović donosimo recept za škartocete, omiljenu šibensku slasticu koja je desetljećima bila nezaobilazan dio obiteljskih fešti, pričesti i rođendana. Uz recept koji se prenosio kroz generacije, Željko Krnčević se prisjeća bake Zdenke, ali i legendarnog gospodina Rušija, čija je slastičarnica obilježila odrastanje brojnih Šibenčana mirisima krafni, krempita, šampita i upravo – škartoceta.
Škartocete ili škartocini? Sad ćemo opet svak svoju priču, svoju teoriju. Neka nas. Ali da, pitanje je veliko i velike su polemike. Jerbo, postoji i jedno i drugo. Slatko i mesno. Jedno su ove lipe slatke rolice, a drugo su isto tako lipe tzv. španske ptičice di se u šnicelić zamota pešt i onda se od toga pravi još lipši toč. O tome smo prošle subote pisali. Ja tičice zovem škartocini, a rolice škartocete. Možda i griješim, ali tako sam naučija od malih nogu.
Uglavnom, dok se mi usuglasimo, ka i u svemu drugom, važno da ih vizualno i okusno razlikujemo. Recept za ovu našu deliciju naučio sam opd svoje bake Zdenke. A moja supruga Karmen, koja mi je danas puno oko ovoga pomogla, također je uz baku Zdenku naučila i škartocete raditi. Koliko se uspjevamo sjetiti jerbo onda nismo zapisivali. A uz ovo ide priča da je moja Zdenka recept za kremu za ove tuljce naučila od gospodina Rušija. Miris te slastičarne koja se nalazila gdje je sad pekara Dan noć su mi dan danas u sivim ćelijicama.
Živio sam 30 metara daleko, tako da su mi ti plemeniti mirisi bili dio svakodnevnice i svakonoćnice. Krafne, pašte, burek, jabuke u cukru, krempite, šampite ... uh, koja lijepa sijećanja. A prvi Ruši je krajem šezdesetih došao u Šibenik i otvorio slastičarnu. Sprijateljio se s mojima jer su u stvari bili susjedi i naučio je moju baku kako rekoh, raditi kremu. Malo je izmjenjenu (jer se ne sjećamo svega), donosimo danas. A niti jedna fešta, rođendan, pričest, vjenčanje – nije moglo proći bez škartoceta iliti tuljaca moje Zdenke. Siguran sam da ih negdi gori sprema. Hvala joj, a hvala i gospodinu Rušiju koji je bio dio moga odrastanja.
Na fotografijama su i tuljci s kremom od bjelanka.
Za škartocete:
1 pakiranje lisnatog tijesta
Za kremu:
½ l mlijeka
3 žumanjca
6 žlica šećera
4 žlice brašna
2 žlice gustina
vaniin šećer
1 žličica šećera s okusom limuna (nismo imali nešpricani limun za koricu limuna)
+ žumanac za premazivanje i šećer u prahu za posipanje
Listove lisnatog tijesta smo rastanjili i narezali cijelom širinom na trakice široke 1,5 cm.
Trakice smo omotali oko kalupa koji smo malo namastili uljem, premazali žumanjcem i stavili peći na 180 stupnjeva, nekih dvadest minuta (dok lijepo porumene). Pričekali smo da se ohlade, kako bi ih mogli skinuti s kalupa. Zatim smo ih punili kremom.
Za kremu smo dobro užbatili žumanjca sa šećerom, vanilin šećerom i šećerom s okusom limuna, dodali smo brašno, malo hladnog mlijeka i dobro izmiksali. U to smo stavili vruće mlijeko, vratili na laganu vatru i kuhali dok se krema zgusla. Nakon što smo sve poslikali, sakrili smo (od nas samih) tuljce u sobu da ih sačuvamo za druge kad dođu na degustaciju.
Stvarno su guloži!
Baka Zdenka je radila od drugog tijesta, kao onog za kroštule (zamijesimo tijesto od tri žumanca, dvije žlice masti, dvije žlice šećera, na vrh noža soli, brašna koliko popije). Tijesto je omatala oko kalupa (imala je posebne kalupe koje su joj izradili u „Palku“ (bivši Elemes) i pržila u vrelom ulju.
A ove naše škartocete baš vesele Njegovo Veličnstvo Nepce.
Dobar vam tek lipi moji bonkulovići.
