Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Nekom delicija, nekom trauma iz djetinjstva
Šibenski bonkulović: Bobu bob, a popu pop
U novom nastavku „Šibenskog bonkulovića“ glavnu ulogu ima bob – skromna, ali tisućama godina važna namirnica dalmatinske kužine. Od prapovijesnih vremena, preko Liburna i Rimljana pa sve do današnjih pijata s blitvom i maništrom, bob je ostao simbol jednostavne hrane bogate okusom i tradicijom.
Bob kao bob. Najstariji za kojeg znamo sigurno da se koristio u našim krajevima je onaj šta ga je papija baja iz 8. stoljeća koji je pokopan u Vaćanima kod Skradina. To su nam pokazala razna istraživanja i razne analize.
Poznato je naime, da se bob u nas jede još od prapovijesnih vremena i da je prije dolaska Njegovog Veličanstva Fažola, uz leću, bio najvažnija i najkorištenija grahorica. Tako su ovdje u nas u njemu uživali i Liburni i Rimljani i Grci i Goti i Hrvati, pa sve do naših dana.
Stvarno je poseban. A i sušilo ga se. Jedan moj kolega dugo ga nije jeo, jer je imao traumu iz djetinjstva. Naime, pošto se suhi bob čuvao u neadekvatnim uvjetima, znale su ga napasti žižice koje bi isplivale na površinu kad bi se počeo kuhati. I njemu je to bila velika trauma. A imamo i lipu uzrečicu koja veli kako triba „reći popu pop a bobu bob“. Kako bi na Korčuli rekli „Dosta je bilo maškerade. Va reć (valja reći) popu pop, a bobu bob!“ Iliti, reći svakome „u facu“ što ga ide, što stvarno mislimo o njemu, bez mnogo ulagivanja i „mazanja“. A je li dikod bolje reći „bobu pop, a popu bob“, odlučite sami.
Mislim da će biti i puno bobova i puno popova u ova neka vrimena kad i bobovi i popovi kolo plešu. I to ne mutavo. A bob je i moj ćaća volio. I njegov ćaća. A genetski je došlo i do mene i nekih od mojih potomaka. Moj ga je ćaća toliko volio da bi znao reći: “Ma mrtav bi ga ija!“.
Ajmo sad napisati kako sam ga spremio za ovu subotu. Dakle, na tri načina. I to domaći bob od mog prike Zorana Mikulandre rečenog Noe. Blitva je naša iz Donjeg polja, kao i mladi luk. Naravno, bob smo „otribili“.
Znači – JUHA – 25 deka boba, jedna malo veća mrkva, jedna kapula, jedan mladi luk, jedan srednji krumpir i malo moje papričice. Sve sam naribao na „gratakaž“. Podzemne plodove – krumpir i mrkvu stavio u ledenu vodu, a ovo ostalo kad je počelo kuhati. Posolio i dodao maslinovo ulje. Kuhalo se cca 45 minuta, dodao malo vrhnja za kuhanje, pa izmiksao štapnim mikserom. Izvrsno.
BOB I BLITVA
Klasika. Skuhano, popapreno, začinjeno lijepim našim uljem i oplemenjeno lijepim mladim lukom. Ovo mi je posebno drago jer se miješaju okusi, a volim kruhom „potočat“ ono lipo ulje.
BOB I MANIŠTRA NA PEŠTU
E, ovo je lipo. Bob i maništra na više načina. Danas nam je ovaj. Napravio pešt od malo masnije pancete i luka. Imao i jedan komad pečenice malo tvrđe, pa sam ga naribao. Pa onda sve skupa kad je voda zakuhala stavio u tečicu, dodao malo moje papričice i samo mrvu soli jer je meso bilo slano. Pred kraj (kušajte bob da nije tvrd a da nije mecav, zavisi o starosti) dodao šubiotiće male jer veće nisam imao. Ljudi moji, stvarno prekrasno. Jasno mi je zašto je bob preživio tisućljeća u kužinama od prapovijesti do danas.
Stoga, uživajmo u ljepotama trenutka. Uživajmo u onom lijepom što Život se zove. Dobar vam tek!
