Novi nastavak ŠibenikIN-ova kulinarskog serijala „Šibenski bonkulović“ donosi nešto što baš i ne očekujemo na dalmatinskom pjatu – štuku. Do Konjevrata nas je dovela lijepa riba od dva i pol kilograma, a onda je krenuo eksperiment: dio u gustu juhu s povrćem i tarhanom, ostatak na fete pa u brašno i na tavu. I premda bismo puno radije da se ova invazivna grabljivica nije udomaćila u našim vodama, kad je već tu – pokazala se itekako dobra za bonkuloviće.
Štuka, da štuka. U Šibenskom bonkuloviću. Naravski da u ovu našu rubriku ulaze i neke nove stvari, neko novi gušti, neki novi izazovi. Za ovu našu štuku bih volio da nam i nije postala dio naših jelovnika. Zašto? Zato jer ju je netko ubacio u naše vode i sada nam predstavlja nešto što nije dobro. Invazivna vrsta, ali nadam se da ćemo je se riješiti.
Da nije lijepa za jesti, e pa je. Ja sam prvi put provao na Lepenskom Viru kod Džerdapa. Izuzetan arheološki lokalitet i izuzetni specijaliteti od riječne ribe. Bilo je to davnih osamdesetih dok sam kao student hodao po mnogim arheološkim lokalitetima. I onda mi se najviše svidjela štuka, a uz nju i kečiga. I evo sad, nakon tih „nekoliko“ godina, moj prijatelj Alen Krnić, poznati „štukolog“ zove me i da ima jednu lijepu od dva i po kilograma.

Ja put pod noge pa u Konjevrate, u moju, po svemu sudeći, prapostojbinu po lijepu štukicu. Ona je posebno dobra jer je brzi mesožder. Za našu faunu, nažalost. Ali, ako dođete u priliku, probajte svakako. A moj prika Alen organizira i Festival štuke. Obavezno dođite...
Sastojci za juhu:
glava, rep i jedan veći komad tijela štuke
2 poriluka
2 kapule
2 – 3 mrkve
komadić korijena selena
1 paprika (mi smo stavili rogu, jer joj je sezona)
čili papričica (moja)
5 čeona luka
1 mala šalica tarhane

Povrće smo narezali na komadiće i kratko dinstali na maslinovom ulju dok nije postalo staklasto. Dijelove štuke smo zasebno skuhali u slanoj vodi. Vodu od juhe, otprilike 2 dl, smo nalili u povrće i izmiksali štapnim mikserom da se povrće usitni i dobije lijepa gustoća juhe. Dolili smo još juhe, dodali očišćene dijelove štuke, papra, kratko prokuhali i umetnuli tarhanu. Rezultat je ukusna i zakusna juhica, pravo iznenađenje za nas, nenaviknute na riječnu ribu.
Druge dijelove štuke smo narezali na fete, posuli ih brašnom (koristili smo oštro) i pofrigali na ulju. Bojali smo se da ćemo naići na koštice, jeli smo oprezno, ali ih nije bilo puno. Dakle juha, frigana riba i krumpir na salatu, prava gozba! Dragi moji bonkulovići, mi smo zaista uživali, guštajte nam i vi.