Kad zamirišu fažoleti s junetinom, vrate se uspomene na najlipša šibenska lita

Dakle, mirisi i okusi ditinjstva. Pa opet recimo: Vrijeme ljeta. Vrijeme od razne „lipe spize“. Evo ih se pod stare dane pomalo prisjećam i zapisujem, jer kao što rekoh, to nam je svima zajedničko blago i nikako ne smijemo dopustiti da padne u zaborav.

Jerbo, ako zaboravimo to i prepustimo se svim ovim otrovima iz raznih konzervi, jadna nam majka! I to će biti još jedan dio otgrnut iz našeg korpusa, onoga koji nas je rođenjem dopao i kojega s ponosom čuvamo. A jedna od tih lijepih priča, recepata i gastronomskih jednostavnih rapsodija su svakako i fažoleti. Zdravi i slasni na puno načina. Mene podsjećaju na moje najmilije iz ditinjstva, babu i didu, mater i ćaću, tetu... Brodom bismo išli na kupanje. Sve vale i svi otoci bili su naši. A spiza tek, uh!

Zato je se triba prisjećati i čuvati kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Jerbo, ona u stvari to i jest. U cijelome svijetu, ne samo u nas. Koliko se samo toga kroz nju može naučiti, protumačiti i zaključiti. A fažoleti u portaprancima, pa u brod, pa na more, pa u valu. Roni, plivaj, pa na plinu podgrijani gušti. Ili ispečeni na gradele, ili na lati...

A za ovu gore rečenu lijepu ljetnu deliciju triba nam jedno kilo fažoleta, kapula, moja domaća, iz Donjeg polja, dvi ljutike domaće, 5  češalja luka domaćega, mrkva, paprika, pomidore naše šljivarice, šug od pomidora i žlica konšerve, grančica selena, papričice. Naravski, i meso. Ja sam uzeo malo pupe i jedan lijepi komad koljenice. Temeljac sam napravio od povrća.

Pa kaže: naravno da sam zažutio kapulu , stavio povrće i lagano žutio. Onda nadodajemo meso isickano na komadiće cca centimetar puta centimetar. Bolje je šta duže žutiti bez dodavanja vode da pušti svoj prirodni šug. Nadolio i tri deca vina i pustio da izvjetri.  Onda sam nadolijevao temeljac. Fažolete sam stavio sat i po kasnije, s tim da sam im otkinija glavu i rep (konca još nemaju), prisika na 2 dila i ubacija u teću. Sve skupa kuvalo je još pola ure. I ispalo je izvrsno. I za pojesti i za podijeliti.

U svakom slučaju mmmmmmmm...

Samo lipo, umjereno.

I recimo opet – ne dajmo i ne zaboravimo našu kužinu!!!

Sastojci za ovu delikatesu:

1 kg pupe od junetine

1 veća kapula

5 češalja luka

1 mrkva

1 paprika

5 šljivarica

1 dl šuga od pomidora

1 žlica konšerve

1 grančica selena

malo ljute papričice

1 l temeljca

1 kg fažoleta