Zorana Mihelčić uoči 15 godina Šibenik Dance Festivala: ‘Naš grad je postao omiljena destinacija svjetskih plesnih umjetnika’

Petnaesto izdanje festivala velika je prekretnica. Kada se osvrnete na 15 godina rada, jeste li ostvarili ono što ste zamišljali kada ste pokretali festival?

Kada se vratim u 2011. godinu, naše prvo izdanje bilo je mali, skromni projekt nošen čistim entuzijazmom. Radili smo u gotovo nemogućim uvjetima, bez inozemnih gostiju, ali s dubokim vjerovanjem da stvaramo nešto važno za naš Šibenik.

Danas, gledajući unatrag na 15 godina rada, osjećam ogroman ponos. Ja možda jesam inicijator i 'motor' koji gura taj veliki kotač, ali zasluge za ovaj jubilej dijelim sa svojim timom koji već punih 15 godina stoje uz festival, a mnogi od njih i puno dulje, još iz vremena pokretanja 'SJENA'. Bez njihove lojalnosti i zajedničkog odrastanja uz ovaj projekt, festival ne bi bio ovo što je danas. Iz početnog entuzijazma narasli smo u respektabilnu međunarodnu manifestaciju. Moja vizija, da Šibenik Dance Festival utjelovi ono najkvalitetnije od suvremenog plesa na svjetskoj sceni, danas nije više samo san, već opipljiva stvarnost.

Sjećate li se trenutka kada ste se zaljubili u ples? Je li postojao neki nastup, osoba ili iskustvo koje je odredilo vaš životni put?

Moja fascinacija suvremenim plesom rodila se u djetinjstvu, na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Dok sam kao dijete u publici netremice pratila inozemne plesne trupe, željela sam da njihove predstave traju zauvijek, nesvjesna da svjedočim nečemu što će postati moj životni poziv. Jedna me posebno očarala i duboko se urezala u moju podsvijest. Iako se, nažalost, ne sjećam točnog imena kompanije, prizor koji sam tada vidjela ostao je živ do danas: profesionalni plesači na sceni ispunjenoj balonima s helijem. Bio je to onaj presudni 'okidač', iskra koja me nepovratno usmjerila na plesni put kojim danas koračam.

No, ako govorimo o osobi čiji je rad presudno utjecao na mene, to je zasigurno koreografkinja Smiljana Mandukić. Imala sam privilegiju biti članica njezina ansambla i pripadati posljednjoj generaciji njezinih učenica. To znanje i danas nosim u sebi, baš kao i mnoge moje kolegice iz te generacije koje su danas uspješne umjetnice, pedagoginje i kulturne djelatnice.

Ovogodišnja tema festivala glasi ‘Kad riječi izgube moć, umjetnost progovara glasnije’. Zašto ste odabrali upravo tu poruku i što ona znači u današnjem društvenom trenutku?

Iako smo u slavljeničkom raspoloženju povodom obilježavanja 15. jubileja Šibenik Dance Festivala, svjesni smo izazova i nestabilnosti vremena u kojem živimo. Upravo zato, ove godine posebno naglašavamo da festival nije samo ugodan ljetni kulturni događaj – već čin kolektivnog okupljanja, solidarnosti i empatije.

Slogan 'Kada riječi izgube moć, umjetnost progovara glasnije' nastao je kao izravan odgovor na potrebu za novim oblicima povezivanja. U svijetu obilježenom podjelama, ples prestaje biti tek estetika i postaje univerzalni jezik mira. Naš je zadatak, kao organizatora, osigurati da glasovi umjetnika - tih tihih, ali nepokolebljivih pokretača promjena koji promiču pravdu i ravnopravnost, budu saslušani i podržani, bez obzira na to iz kojeg dijela svijeta dolaze. Umjetnost i kulturu ne smatramo luksuzom rezerviranim za mirna vremena već temeljnim preduvjetom za opstanak i oporavak jednog društva.

Festival se ove godine prvi put širi i izvan Šibenika, u Vodice. Je li to početak nove razvojne faze Šibenik Dance Festivala?

Ponosna sam što krug naših prijatelja neprestano raste. Ove godine plešemo na čak osam lokacija, dvije više nego lani, što je pokazatelj sazrijevanja festivala. Uz naše dugogodišnje, nezamjenjive partnere, Javnu ustanovu Tvrđava kulture i Klub Azimut, s kojima stvaramo pravu čaroliju, s velikim uzbuđenjem najavljujem naš iskorak u Vodice. Suradnja s Centrom za umjetnost i kulturu Vodice te Turističkom zajednicom grada Vodica za nas nije samo tehnička logistika, već važan strateški pomak.

Vodička publika ove će godine uživati u vrhunskim izvedbama: od uličnog teatra švicarskih performera u predstavi Swing, do fantastičnog double-bill programa iz Španjolske - intrigantnog djela Impostor Thomasa Noona, koje istražuje simbiozu čovjeka i lutke, te audio-vizualnog spektakla A Beginning #16161D kompanije Aurora Bauzà. Ovo je tek početak naše nove razvojne faze u kojoj želimo da Šibenik Dance Festival postane istinsko festivalsko srce, iz kojeg će se program granati širom naše županije.

Koliko je teško dovesti renomirane svjetske plesne umjetnike u jedan grad veličine Šibenika? Što ih najviše privlači?

Dovesti svjetska imena u mali Šibenik nije lak proces - iziskuje puno vremena, putovanja i povezivanja sa strukom. Situacija se značajno promijenila u odnosu na razdoblje od prije deset godina, kada su prvi i glavni 'mamac' bez sumnje bile naše tvrđave, Barone, a osobito Tvrđava sv. Mihovila. Riječ je o pozornicama rijetko viđene ljepote u svjetskim razmjerima, otvorenim prostorima koji natkrivaju grad i šibenski kanal pružajući atmosferu kakvu umjetnici ne mogu pronaći nigdje drugdje.

Ipak, moramo biti realni i reći da sam kamen ne čini festival i da ljepota tvrđava ne može zadržati interes veliki imena, ukoliko iza toga ne stoji organizacijski kvalitet. Danas nas kontaktiraju vrhunske kompanije i nezavisni umjetnici ne zbog lokacija, već zbog naše dokazane kvalitete produkcije te prepoznatljivosti koju festival uživa na međunarodnoj sceni.

Ono što nas čini pouzdanim partnerom jest sposobnost da, uz prilično ograničen budžet, osiguramo vrhunske produkcijske uvjete. Naš je imperativ da se svaka predstava prilagodi uvjetima naših ovorenih pozornica, ali da se pritom prikaže dostojno, tehnički precizno i vizualno besprijekorno, ne umanjujući ni u jednom segmentu umjetničku kvalitetu originala. Kad umjetnici vide da njihov rad tretiramo s takvim poštovanjem i profesionalnošću, barijere nestaju. Kroz spontano dijeljenje dojmova na društvenim mrežama, kroz networking i usmenu predaju, oni postaju naši najbolji promotori, pretvarajući Šibenik u omiljenu destinaciju europske ali i svjetske plesne scene.

Tijekom godina upoznali ste brojne umjetnike iz cijelog svijeta. Što vam najčešće kažu o Šibeniku nakon nastupa?

Povratne informacije koje dobivamo od umjetnika nakon nastupa doista su najljepša nagrada za naš trud. Ono što ih redom oduševljava je naša neposrednost i 'hospitality' pristup, od prve komunikacije i detaljne pripreme 'terena' prije njihova dolaska, pa sve do potpune raspoloživosti našeg tima tijekom boravka. Umjetnici jako cijene kad osjete da iza produkcije stoji tim koji je u svakom trenutku spreman na brzu i učinkovitu reakciju.

Uz produkcijsku kvalitetu, umjetnici često ističu i vrhunsku vidljivost koju im pružamo na našim društvenim mrežama. Ti su materijali za njih svojevrsna 'ulaznica' za daljnji plasman na svjetskoj sceni, što nam potvrđuje da festival nije samo pozornica, već i vrijedna referenca koja im pomaže u daljnjoj karijeri.

Što se tiče samog Šibenika, nemoguće je riječima prenijeti njihovo oduševljenje ljepotom grada. Mnogima od njih naš grad je pravo otkriće. Kako su njihovi posjeti zbog zahtjevnog rasporeda često kratki i poslovno fokusirani, jednostavno nemaju vremena više ga istražiti. Gotovo svi redom obećavaju povratak i kažu da se moraju vratiti u privatnom aranžmanu, kako bi u miru doživjeli sve ono što su sada mogli samo naslutiti.

Postoji li neki trenutak iz proteklih 15 izdanja koji vam je ostao posebno emotivan ili koji smatrate prekretnicom u razvoju festivala?

Iako ne bih rekla da je to bila prekretnica u tehničkom smislu, gostovanje kineske kompanije Xie Xin Dance Theatre 2019. godine s predstavom From IN, trenutak je koji je estetski definirao smjer kojem kao umjetnička direktorica težim.

Ta je večer na Tvrđavi sv. Mihovila bila gotovo nadnaravna. Spoj nevjerojatne fluidnosti pokreta kineskih plesača, njihove gotovo sakralne ekspresije i tehničke preciznosti, u savršenoj simbiozi sa scenografijom, kostimografijom i blagim ljetnim vjetrom te večeri na tvrđavi, stvorio je onaj rijedak osjećaj 'ostajanja bez daha', trenutak u kojem se umjetnost i ambijent stapaju u jedno. Čak i danas, naši prijatelji i vjerni pratitelji festivala, prilaze nam evocirajući tu uspomenu, prisjećajući se te izvedbe kao nečega što je ostavilo dubok i trajan trag u njima.

Kako biste opisali odnos Šibenčana prema suvremenom plesu danas? Primjećujete li da publika dolazi otvorenija, znatiželjnija i spremnija prepustiti se umjetnosti nego prije desetak ili petnaest godina?

Razlika u reakciji publike danas i prije 15 godina je golema. Moram naglasiti da šibenska publika festival nije dočekala kao nepoznanicu; bili su već itekako upoznati s tim što suvremeni ples jest, prvenstveno zahvaljujući radu Plesnog teatra Sjene, udruge koju sam osnovala i vodim još od 2001. godine. Prvih četiri-pet godina festival je bio skromniji, fokusiran na domaće snage i tematski prilagođen široj publici, jer nam je cilj bio da naše sugrađane polako i nježno uvedemo u ljepotu i simboliku ove umjetnosti. Pozitivan pomak je više nego primjetan jer Šibenčani, ali i brojni strani gosti, sada u velikom broju dolaze i prate naše najzahtjevnije predstave. Ono što posebno želim istaknuti jest da naš festival nadilazi lokalne okvire, mi smo snažno posvećeni ulaganju u mlade talente. Velik dio festivalskog programa je besplatan, čime smo postigli apsolutnu demokratizaciju suvremenog plesa.

Da danas ponovno krećete od nule, biste li nešto napravili drugačije?

Kad bih danas ponovno kretala od nule, ne bih puno mijenjala. Zasigurno bih zadržala svoju umjetničku metodu - veliku pažnju i oprez u nuđenju suvremenog plesa u sredini poput Šibenika, te iznimno preciznu selekciju programa.

Međutim, ono što bih promijenila jest odnos prema vlastitoj profesionalnoj edukaciji. Više bih pažnje i vremena uložila u osobnu nadogradnju i stjecanje menadžerskih i liderskih vještina. Umjetnici u svom DNK često nemaju tu menadžersku spretnost, a u kulturi, baš kao i u svakom drugom poslu, takve vještine donose prijeko potrebnu sigurnost. Upravo zato, osvještavajući važnost tih vještina, danas se sve više okrećem mentorskom radu s mladim umjetnicima na početku njihovih karijera. Želim im skratiti put i upoznati ih s alatima koji su im neophodni za plasman njihovih radova na festivale i svjetsko tržište. Prenosim im znanja i 'prečice' za koje je meni trebalo cijelo radno iskustvo da ih savladam do izvrsnosti. Želim da oni svoju umjetničku priču grade lakše i sigurnije nego što sam je ja, u tim pionirskim godinama, gradila sama.