Ministar Butković nedavno je rekao da se niti jedan grad u Hrvatskoj ne razvija tako kao Šibenik na račun EU fondova. Koliko vam je to drago čuti?

Pa naravno da nam je to drago čuti, jer imamo odgovornost i u dobrim i u lošim pričama. To bi trebalo goditi svakom Šibenčaninu. Činjenica je da je Šibenik nakon Domovinskog rata bio u dugom periodu nesnalaženja. Imali smo poziciju industrijskog grada, a skoro sva industrija je propala. U Šibeniku se u to vrijeme nije ni razmišljalo. Sjećam se 2013. godine kad smo dobili prvi mandat i TEF-a kao priče koju je nemoguće završiti. I to smo riješili i sanirali. Kao i mnogo toga po gradu. Rive, Vrnaže, cijele Mandaline, napuštenih vojarni. TLM je propao, bilo je tamo u stečaju nula zaposlenih. Vinoplod je tavorio u velikm dubiozama. Gotovo smo ostali bez gospodarstva. Danas je ta priča poprilično drugačija. Primjerice, industrijska zona Podi je jedina zona u Hrvatskoj spojena na autocestu, kanalizacijski sustav i zemni plin. Impol radi odlično, brodogradilšte u Mandalini, Badel je ušao u Vinoplod. Sve se to sad radi u Šibeniku i u dobroj smo priči.

Šibenik se razvija i u kulturnom smislu. To nitko ne može poreći.

Tu je nosioc Tvrđava kulture. Činjenica je tu dosta jednostavna. Nismo htjeli koncesioniranje naših tvrđava i uvjetno rečeno dati privatnicima da njima upravljaju, nego smo sudbinu preuzeli u svoje ruke. Osnovali smo javnu ustanovu, u kojoj rade od 50 do 60 educiranih ljudi, koji sa svojim znanjem i školovanjem ne bi ranije mogli naći posao u Šibeniku. Samostalni su i izvan politike. Ta je ekipa odigrala vrhunsku priču. Ima po Hrvatskoj obnovljenih tvrđava koliko hoćete, ali ta ekipa je tim građevinama dala i dodatni sadržaj. Promijenili su i percepciju Šibenika u Hrvatskoj, a i šire. Sad mnogi koji nisu ni razmišljali o Šibeniku, dođu na tvrđave i to im ostane u pamćenju. Imamo sad već dobru situaciju u gospodarstvu i turizmu, ali i još bolju perspektivu. Moram istaknuti i Centar koraljarstva na Zlarinu. Ta priča me oduševljava. Na jednom otoku uspjelo se privući u muzej preko 10 tisuća ljudi, a otvoren je praktički pred sezonu. O uspjehu Kuće umjetnosti Arsen, koja je jedan važan krak cijele te osovine oko Tvrđave kulture, ne trebam puno ni pričati. Drugi krak je Azimut, iako je riječ o gradskom prostoru. Tu je uložen ogroman trud da se riješe mnoge naslijeđene pravne dubioze. Međutim, sad u Šibeniku u svako doba godine možemo birati gdje ćemo ići i odabrati kulturni program koji nam paše. Sve se to postiglo zahvaljujući sposobnosti ljudi u gradskoj upravi, a ne gradonačelnika, ma kako se on zvao. Međutim, bez lažne skromnosti, moja zasluga u cijeloj toj priči je prepoznati kvalitetne ljude i povezati ih. U ovoj gradskoj upravi vrata svih ureda su uvijek otvorena.

Kako ocjenjujte ovu turističku sezonu? Treba li nam uopće po brojkama bolja?

Mislim da je bila i bolja nego lani. jednostavno moramo shvatiti da Šibenik infrastrukturno ne može izdržati ogromne brojke i kretanje ljudi. Svi ti turisti donose sa sobom svoje kulturološke navike koje često nisu u skladu s onim kako mi percipiramo turizam i javno ponašanje. Svaka naša tvrtka, poput Zelenog grada i Vodovoda, je kapacitirana 30 do 40 posto iznad onog što samim građanima Šibenika treba. U špici sezone trebali bi imati nove bataljune izvršnih ljudi. Potrebe građana su iste i u siječnju i u srcu sezone, a u sred sezone nije to lako. Tu je sad važna turistička politika, a mislim da smo u Šibeniku po tom pitanju u povoljnoj poziciji. Imamo ogroman prostor i pametnom politikom možemo disperzirati sve te turiste. Ne da ih koncentriramo u samo središte grada, kao što se dešava u Dubrovniku i Splitu. Dobar primjer je Solaris, gdje će ove zime raditi i treći hotel cijelu zimu, a i svoj aqua park namjeravaju staviti pod krov. To je strategija cijelogodišnjeg turizma. Ni tvrđave nismo htjeli zatvarati zimi još od 2014. godine. Na kraju krajeva, sve leži u partnerskom odnosu Grada i privatnika, a mislim da na tom pitanju radimo dobro. Upravljanje turizmom je zajednička igra.

Goruća tema u gradu je smeće i Zeleni grad. Jesu li stvarno glavni krivci građani i novinari? Mislite li da tu određenu dozu odgovornosti ima i Zeleni grad?

Kad nešto ne funkcionira, a mora funkcionirati i uključeno je u proces više dionika, dio krivice je na svima. Ali, da razlučimo bitne detalje. Sustav gospodarenja otpadom je europska direktiva i ima određena pravila. Očito ih ne znaju svi naši sugrađani, a riječ je o vrlo jednostavnoj stvari. Tu su fiksni i varijabilni dio računa. Mislim da je fiskni u Šibeniku najniži u Hrvatskoj, a varijabilni samo građani određuju koliki će im biti. Ono što građani zaboravljaju je da je video nadzor u Šibeniku proradio. Ne idemo s tim u javnost još, ali zgrozili bi se koliko uglednih građana, vlasnika restorana, lokala, uglednih gospodarstvenika i obrtnika i ostalih, bacaju smeće pokraj kontejnera. Kad bi vam to pokazao i izlistao imena, ostali bi neugodno iznenađeni. U šoku. Nećemo to objaviti. A imamo snimke gdje neki ljudi namjerno lome i kvare ručke na podzemnim kontejnerima. Zeleni grad mjesečno digne tisuće kubika smeća kraj kontejnera, a to Grad plaća. Ipak, mislim da će svake godine to pomalo ići na bolje. Nadam se da je i tim građanima koji odlažu smeće bilo gdje pomalo neugodno. Gledao sam prije nekoliko dana kraj OTP banke, gdje sam išao podignuti plaću, učenike koiji su bacali papire od marende. Žena iz Zelenog grada je to skupljala, učenici su joj se smijali. Nazvao sam ravnatelja te škole da pokuša nekako na njih utjecati. Naravno, ima tu i dobre djece, ali o svima njima skupa moramo brinuti. Generacije se mijenjaju i moramo se njima prilagođavati.

Što je s optužbama prema novinarima?

Mislim da se ta moja izjava pomalo zloupotrebljava. Smatram novinare partnerima u rješavanju problema otpada u Šibeniku. Mislim da nam je zajednički cilj da grad bude čist i uredan. Naljutio sam se malo na pozive iz određenih medija da se rade snimke stihijski po gradu i šalju portalu, a takav sustav postoji i legalno i legitimno u samom Gradu. Učinili su mi se ti tekstovi kao loša namjera.

Što je s Batiželama? Kad će građani o tom projektu dobiti konkretni podatak?

Pripremamo natječajnu dokumentaciju, a interesa ima. Ono što je ključno za reći je da čekamo, što smo po zakonu i obvezni, dobiti procjenu povjerenstva o vrijednosti kvadrature na području TEF-a. Mislim da je to pri kraju i očekujem na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća da ide takozvana natječajna dokumentacija na uvid. Riječ je o vrlo komplesnom poslu kojeg dosad nitko u Hrvatskoj nije radio. Ne uvodi se na Batiželama investirora na samo nekoliko tisuća kvadrata prostora, već na 220 tisuća kvadrata. I to različtih namjena.

Često se govori kako Grad odlično koristi EU fondove. Ali, uz njih je tu uvijek jedan dio koji i Grad sam mora pokriti. Koliko se ti EU fondovi odražavaju na zaduženje Grada Šibenika?

Naravno da su EU fondovi sjajna priča, ali uvijek tu postoji pet, deset, dvadeset posto i našeg novca. Mogu samo reći da smo prvi put u povijesti Grada Šibenika u samostalnoj Hrvatskoj sto posto platili sve dospjele dugove. Nemamo dugova koje Grad nije platio. Čak uključujući Zeleni grad i Bikarac.U potpuno smo konsolidiranom položaju. Neki ljudi su čak i šokirani brzinom našeg plaćanja.