Piše: Josip Antić

Kad ovoga ljeta negdje uz šetnicu uz Krku turisti domaći i strani zastanu uz štand sa suvenirima, među njima i platnenim torbicama s motivom šibenskih tvrđava, neće u tom trenutku dobiti samo uspomenu na ljepote i povijesnu baštinu tog kraja. Spomenuta torbica (ali ne samo ona, bit će tu i šalica, magneta…) svjedočit će i o sadašnjoj zrelosti zajednice, onoj ljudskijoj i optimističnoj od crnjaka koji svako malo iskaču sa stranica na kojima se susreću društvo, politika i kriminal. Pričat će o društvu koje se ne dijeli, ne živi u međusobnom potiranju u nadmetanju za profitom, nego se umrežava na principima empatije, uključivosti i pronalaženja mjesta svakom od svojih članova. Osobito ranjivih.

U svijetu rada i mašte

Suveniri koje spominjemo bit će izrađeni u Radnom Centru šibenske Inkluzije, smještenog u  prizemlju Plavoga nebodera. U njemu glavnu koordinacijsku riječ vodi Ivana Mučalo, za radnim stolom je od ranog jutra, a prve trudbenike dobre volje očekuje negdje oko devete ure. Ovisno o okolnostima, uglavnom ostaju do 14-15 sati.

Ivana je profesor povijesti i filozofije, nakon što u prosvjeti nije mogla naći posla, volontirala je u centrima za rehabilitaciju, da bi se prije godinu dana pronašla u Inkluziji i to u njenom posebnom dijelu: onom koji u sebi povezuje ono što mnogi smatraju nespojivim: svijet rada i mašte, zakone kreacije i tržišta.

„Danas su sa mnom na radu pripreme za suvenire trebali biti Monika i Renato. Oni su, svatko na svoj način, osobito aktivni. Nažalost zbog kratkog covid prekida, ovih dana morali smo nakratko pauzirati“, kaže Ivana.

Ivana je upravo ovih dana zaključila dogovore oko sudjelovanja njenog centra u suvenirskom programu Nacionalnog parka Krka. Dodaje, kako je to aktualni radni angažman, ali da su već ostvarili brojne suradnje vezane uz sajam na Adventu, potom onaj na Srednjevjekovnoj fieri… Valja reći da sav novac od prodaje proizvoda ide za honorare korisnika, jer oni za svoj rad u centru dobivaju novčanu protuvrijednost. S obzirom da u domaćoj radnoj zbilji ima i suprotnih primjera ta dobra praksa spada i u malu lekciju iz Zakona o radu u kojem među ostalim piše: „Poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću.“

Monikin vez, Renatov red

„Naš centar okuplja odrasle osobe s invaliditetom i intelektualnim teškoćama. Ove godine ima nas 21, veći dio dolazi iz stambenih zajednica (njih 11), dio iz vlastitih obitelji. Nažalost, zbog činjenice da svi ne stanuju u Šibeniku, skupoće autobusnih karata i neredovitosti linija ti naši članovi nažalost sudjeluju povremeno. U tom smislu, očekujemo da im grad barem omogući jeftinije karte. Gledano dobno ima nas od u rasponu od 25 do 66 godina, žena i muškaraca. U tom smislu valja uskladiti i generacijske i životne stilove, afinitete i mogućnosti“, kaže Ivana.

Ideja za takav „inkubator rada“ razvijena je  u sklopu trogodišnjeg programa sa stručnim nazivom „Širenje mreže socijalnih usluga i povećanje kvalitete života osoba s invaliditetom na području Šibensko-kninske županije“.  Financira ga Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

„Osobito je važno što se sve aktivnosti, iako su grupne, u našem centru planiraju – individualno. To znači da se rad zasniva se na interesima, sposobnostima i potrebama osobe, pa se s tim u vezi plan i provedba dogovara  pojedinačno sa svakim članom. Konkretno, Monika obožava vez i sigurno će platnene vrećice biti jedna od njenih glavnih preokupacija. Renato više voli organizaciju, on pomaže oko pripreme, nabavke materijala, kasnije oko distribucije…“, ističe Ivana.

Dok njihove ruke izrađuju „hvatače snova“ (popularne dream catchere), bojaju šalice ili smišljaju na koji način obilježiti svoj osobni odnos prema Šibeniku i zavičaju, istodobno osvještavaju vlastite radne potencijale, podižući razine samopoštovanja i samopouzdanja. No, izrada rukotvorina i predmeta uporabne prirode, ne iscrpljuje program Centra.

„Ideja je da Centar bude mjesto na kojem će oni uz pomoć asistenata  održavati i usavršavati ne samo radne, nego i socijalne vještine potrebne za obavljanje poslova. U zajedničkom druženju i radu oni sami osvještavaju i unapređuju svoje radne sposobnosti. Primjerice, vježbamo rad na računalu i snalaženje na Internetu. Nije to uobičajeno surfanje za zabavu, nego ciljano pretraživanje slobodnih radnih mjesta, usavršavanje pisanja životopisa i molbi za posao, uvježbavanje komunikacijskih vještina, primjerice predstavljanja poslodavcima“, opisuje Ivana.

Poticaj iz Kuglane

Svijet rada u svim svojim dimenzijama, svakako je okosnica Centra, ali, ne zaboravlja se da bi nakon rada trebalo ostati i slobodnog vremena.

„U tom smislu ovdje se učimo ne samo uključiti u rad nego i kako se na iz njega konstruktivno isključiti u raznim relaksirajućim aktivnostima.“, kaže Ivana, osobito ističući suradnju sa šibenskom Kuglanom, čiji djelatnici, odvajaju posebne termine za Ivaninu ekipu.

„Organizacija slobodnog vremena osobito nam je važna, jer ona na drugi način djeluje na  potencijale osobe. Osim toga razvija naviku i interese mnogo poticajnije od neaktivnosti ili prepuštenosti samima sebi, što su okolnosti, koje su nažalost često obilježavale neke periode života naših korisnika“, ističe Ivana, dodajući kako bi voljeli da  te aktivnosti podignu na višu razinu. „Zasad su uz kuglanje ograničavamo na šetnje u prirodi i u gradu, što mene osobito veseli jer za svaku takvu šetnju s obzirom na moju struku, pripremim neku priču i temu iz bogate prošlosti Šibenika. Tvrđava i Katedrala, sigurno Moniki i Renatu ne izgledaju jednako kad ih podsjetim, primjerice na neku zgodu vezanu uz glave na apsidi ili neko otkriće vezano uz Sv. Mihovila iznad grada. Ljeti su, aktivnosti brojnije, primjerice, redovito odlazimo na Rezalište na Brodarici na kupanje  “, kaže Ivana.

Prema njenom mišljenju velika bi pomoć bila kad bi se u nekom od prostora u gradu osmislio centar u kojem bi se uz recimo, biljar ili stolni nogomet mogli organizirati učestaliji i osmišljeniji susreti. 

„Pokušavamo u gradu (u javnom i privatnom sektoru) naći one, poput ljudi iz Kuglane, koji imaju volje pomoći  takvu ideju. Naravno, nije ovdje samo riječ o zabavi, nego o osvještavanju jedne od temeljne ljudske potrebe – želje za interakcijom.  Jednako kao što je rad u bilo kojem obliku izmjena misli, osjećaja i energije s okolinom isto to odvija se tijekom tzv. neradnih aktivnosti. Ne mogu vam dovoljno istaknuti kakav učinak, koliko poleta i unutarnjeg zadovoljstva kod članova našeg centra pobudi boravak na nekom od štandova na kojima nude svoje proizvode. Svako zaustavljanje građana, razgledavanje, upit o načinu izrade, raspitivanje za cijenu, pakiranje, kupovina, događaji su u kojima doslovce vidite kako se netko tko je do nedavno bio zatvoren u sebe otvara svijetu“, priča Ivana.

Zato kad ovoga ljeta uz Krku, Kanal ili na nekom drugom mjestu vidite platnenu vrećicu s motivom tvrđava iz šibenske Inkluzije – zastanite. Priča koju ćete čuti, uspomena koju ćete ponijeti, otvorit će u vama navalu dobre energije. U tom su smislu suveniri iz Radnog centra  bez premca.

Članci iz serijala o inkluziji financirani su iz programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije