Mile Mrvić Mačak preminuo je u ponedjeljak, 16. listopada, u 72. godini. 

- Upoznali smo se davno, negdje pri kraju njegove nogometne karijere. On je znao da sam ja pjevač i glazbenik, došao je kod mene kući... To je bilo negdje krajem sedamdesetih. Htio je da skupa nastupamo. Počeli smo vježbati kod mene, moja mater bi nam uvijek kuhala čaj, svidio joj se, bio je zafrkant - prisjeća se Vladimir Vlađa Nalis.

- Najprije sam učio ja njega, a onda je učio on mene. Bio je izvanredan učenik, upijao je kao malo dijete, kao spužva. Vježbali smo Olivera, Arsena... On je infišao u španjolske ritmove.  Nekim Španjolcima je u Švicarskoj izveo "Cesaricu" u španjolskom ritmu, oni su bili oduševljeni.

Vlađa i Mačak dobacili su daleko, puno dalje od šibenskih granica. Prošli su Sloveniju uzduž i poprijeko, Njemačku, Švicarsku...

- U Zagrebu su svi znali za nas. Predsjednik Mesić zvao nas je da mu nastupamo tri puta. Svirali smo i na svadbi Zvonimira Bobana u restoranu Korčula, ali onda u proširenom sastavu s braćom Širinić. Sjećam se da se Mačak tada popeo na stol, ali nije se mogao ispraviti jer je strop bio nizak. Ubacivali su mu novčanice od tisuću eura, on pjeva "Magdalena, Magdalena...", a Boban plače ko beba... - govori nam Vlađa, ističući da su jednom u Zagrebu bili proglašeni za najbolji duo iz Dalmacije.

Vlađa kaže da je njihova suradnja "tekla ko rijeka".

- Odlično smo se slagali, a svirali smo sve donedavno. On je bio organizator, vozač, menadžer... Počeo je imati zdravstvene probleme pa smo onda smanjili broj nastupa i nismo više išli na daleke nastupe. Tužnu vijest javila mi je njegova nevista...

Vlađa Nalis neće ići na Mačkovu sahranu. Kaže da mu je to previše bolno, a ima slabo srce pa se mora paziti.

- On za mene nije umro. Ja sam takav, dok sam ja živ i on će biti.