Vjernici u Šibeniku proslavili Tijelovo

Zajedničko misno slavlje za župe grada Šibenika slavljeno je u katedrali svetoga Jakova, a euharistiju je u zajedništvu sa svećenicima koji djeluju u gradu, predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić.

Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana tijelovska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Procesija je imala postaje na katedralnom trgu i kod crkve svetoga Krševana, a predvodio ju je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec. Vjernici su tako, u molitvi, pjesmi i klanjanju, javno posvjedočili vjeru u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji.

U homiliji biskup Rogić podsjetio je kako su crkveni oci još u trinaestom stoljeću osjetili potrebu da se posebnom svetkovinom vjerničkoj duši približi i očituje stvarna Božja prisutnost u euharistiji. Naglasio je da su svečane procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom sastavni dio proslave Tijelova te da one u našem narodu predstavljaju najuzvišeniji blagoslov gradova i sela.

Govoreći o Božjoj prisutnosti, biskup je istaknuo kako pred Bogom nema mjesta ljudskoj oholosti. „U Božjoj prisutnosti nema mjesta ljudskoj oholosti, nema mjesta pripisivanju vlastitih zasluga, nema mjesta nabrajanju uspjeha, nego upravo suprotno: u poniznosti srca koje prepoznaje svoje slabosti moli se oproštenje. A u svakom uspjehu iščitava pomoć Božja i na njoj se zahvaljuje“, poručio je biskup Rogić.

Polazeći od čitanja iz Knjige Ponovljenog zakona, biskup je podsjetio na Izraelce koji su se, na putu iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje, sjećali svega što je Bog učinio za njih. Posebno je istaknuo sliku mane, kruha s neba, kojim je Bog hranio svoj narod u pustinji, kao i vode koju im je dao na putu kušnje i pročišćenja. „Bog tvoj vodio te po pustinji četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš“, podsjetio je biskup, povezujući starozavjetno iskustvo Izraelaca s kršćanskim životom danas. Dodao je kako je čovjek pozvan shvatiti da ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Biskup Rogić naglasio je da su i današnji vjernici pozvani u životnim kušnjama prepoznavati Božju želju da se najprije i jedino na Njega oslone. Bog se čovjeku na životnom putu, rekao je, nudi kao hrana, svjetlo, snaga i suputnik. Na putovanju prema obećanoj zemlji vječnosti Bog želi biti prisutan u životu svoga naroda. U tom je kontekstu biskup posebno progovorio o euharistiji kao novoj mani, kao Kruhu živom koji dolazi s neba. „Nova mana – Tijelo Kristovo, sa stola dvorane posljednje večere po Isusovim riječima neprestano dolazi na naše oltare. Hranimo se kruhom stanovnika Neba. Već smo posluženi Kruhom živim s vječne gozbe Jaganjčeve“, rekao je.

Tumačeći riječi svetoga Pavla o čaši blagoslovnoj i kruhu koji lomimo, biskup je istaknuo da euharistija stvara zajedništvo s Bogom i među ljudima. Budući da je jedan kruh, mnogi postaju jedno tijelo, jedan Božji narod koji hodi prema vječnoj domovini. Blagujući Tijelo Kristovo, vjernici postaju udovi mističnog Tijela Kristova – Crkve. Posebno je naglasio dostojanstvo i dubinu dara euharistije. „Blagujući Tijelo Kristovo postajemo kristonoše jer se njegovo Tijelo i Krv šire našim udovima. I tako postajemo dionici božanske naravi“, kazao je biskup, dodavši kako Bog po Kristovu Tijelu nastavlja čovjeka pobožanstveniti, učiniti ga sebi sličnijim i vratiti svoj odraz na njegovo lice i život.

Govoreći o Kristovu darivanju, biskup Rogić istaknuo je da se Bog u Isusu Kristu darovao čovjeku na najkonkretniji način. Postao je hranom da njegovo razdavanje za spas svijeta ne prestane nikada. U euharistiji je, naglasio je, neizmjerna Božja ljubav pronašla način da Bog uvijek ostane s čovjekom i da se čovjek s Njime trajno može sjedinjavati do konačnog susreta licem u lice. Biskup je potom podsjetio kako veličina toga dara ostaje skrivena onome tko mu ne pristupa iz vjere. U euharistiji se uprisutnjuje jedinstvena Kristova žrtva, ostvarena nakon Posljednje večere, kada je Isus predao samoga sebe u smrt na križu. U sakramentu euharistije slavi se njegova uskrsna pobjeda.

„Sveta misa – euharistija aktualizacija je objave i spasenja što ju je po Očevoj volji ostvario Isus Krist. U njoj se nastavlja i neprestano traje djelo spasenja čovjeka u našem vremenu, među nama“, poručio je biskup. Dodao je da vjernici po svetoj misi i pričesti postaju dionici darovanog spasenja, jer ih Bog prima k sebi, hrani, krijepi, učvršćuje i čini sve više svojima.

U nastavku homilije biskup je podsjetio na snažne Isusove riječi iz Evanđelja: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ Naglasio je da su iste te Isusove riječi bile izazovne njegovim suvremenicima, koji su mrmljali i pitali kako im može dati svoje tijelo za jelo i krv za piće.

Prema biskupovim riječima, njihovo nerazumijevanje raslo je iz uskogrudnosti i nemoći da se izdignu iznad prolaznosti ovoga svijeta. U Isusu nisu uspjeli prepoznati Boga koji nadilazi ljudske zakonitosti, pa su odbacivali njegov poziv na život zauvijek, život u povezanosti s Njim i život po Njemu.

„Iste Isusove riječi, poziv i ponuda, upućene su i nama danas, upućene su ljudima svih vremena“, istaknuo je biskup Rogić. Pred današnjim vjernicima, dodao je, stoji zahtjev da Isusa priznaju kao Boga koji nadilazi ljudska shvaćanja, granice i zakonitosti svijeta. Prihvaćajući Krista kao Boga i Bogočovjeka, vjernik prihvaća tajnu euharistije koju nije kadar do kraja razumjeti, ali joj može pristupiti vjerom.

Biskup je naglasio da euharistija ostvaruje najdublju moguću vezu čovjeka s Bogom. „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“, ponovio je biskup Isusove riječi, ističući da je upravo u njima sadržana bit euharistije i bit kršćanskog okupljanja na slavlje spomen-čina Kristove Posljednje večere, njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Posebno je upozorio i na važnost zahvalnosti za dar svete mise i svećeničke službe. „Imati svetu misu, nedjeljnu euharistiju i svećenika koji ju služi, milost je od Boga darovana. Nije nikakvo pravo“, rekao je biskup. Spomenuo je kako se Crkva suočava s nedostatkom svećenika i spajanjem župa te dodao kako možda Bog to dopušta upravo zato da vjernici jasnije shvate dragocjenost onoga što im daruje.

Biskup Rogić osvrnuo se i na trajno euharistijsko klanjanje u crkvi svetoga Duha u Šibeniku, koje je započelo prije nešto više od godinu dana. Izrazio je radost i nadu zbog broja trajnih klanjatelja i odgovornih osoba koje se brinu da sve mirno teče. Najavio je i inicijativu za trajno euharistijsko klanjanje u Kninu, gdje se, prema njegovim riječima, već prijavilo više od 150 klanjatelja.

Na završetku homilije biskup je poželio da svetkovina Tijelova produbi u vjernicima svijest o veličini otajstva koje Crkva slavi. Pozvao je okupljene da euharistiju slave s još više poleta, oduševljenja i zahvalnosti Bogu koji je čovjeka toliko ljubio da je htio ostati s njim i dati mu se za hranu u sakramentu euharistije.

„Otkrivajmo u svakoj svetoj misi tu Božju blizinu, taj izvor života, zajedništva i zahvalnosti Bogu za sva primljena dobročinstva“, zaključio je biskup Rogić.

Nakon euharistijskog slavlja, vjernici su u procesiji s Presvetim prošli središtem grada. Tijelovska procesija, kao javno očitovanje vjere u Kristovu prisutnost u euharistiji, bila je prigoda za molitvu i blagoslov grada, njegovih župa, obitelji i svih vjernika. Svetkovina Tijelova u Šibeniku tako je i ove godine proslavljena u ozračju zajedništva, zahvalnosti i vjere u Krista koji ostaje trajno prisutan među svojim narodom.