Sezona je gotova, festivali završili. Kakvi su dojmovi kad se podvuče crta?

- Dojmovi su dosta dobri, to je još uvijek jedna od najpoželjnijih festivalskih lokacija. Ostvareni su pedeset posto bolji rezultati nego zadnje dvije godine, u smislu posjete. To je bilo i za očekivati s obzirom na to da se ove godine održalo svih šest najavljenih događanja. Završili smo, dakle, sezonu s osmijehom na licima.

Koliko je to u brojevima?

- Deset tisuća plus posjetitelja.

Jesu li to brojevi koji zadovoljavaju?

- Uvijek je želja više i bolje. Ali sagledavajući realnu situaciju, na kraju moramo biti zadovoljni s obzirom da je trend na koncertima i festivalima u cijeloj Europi i šire opadanje posjete, unatoč ukidanjima epidemioloških restrikcija.

Kako to objasniti?

- Vrlo lako. Ljudi su najprilagodljivije životinje, neće žohari i štakori preživjeti nuklearni rat, nego ljudi. To sam shvatio još u vrijeme napada na Šibenik. Prvih dvadesetak dana rata bilo je najopasnije, kasnije su napadi bili nešto rjeđi. Mi smo živjeli koliko-toliko normalno pod općom opasnošću. No, u atomskom skloništu preo puta moje zgrade su ostali ljudi koji su se u tih prvih dvadesetak dana naviknuli živjeti pod zemljom sve do kraja, tj. Oluje ’95.. Ili, recimo, ove maske tijekom pandemije. Bio je veliki otpor protiv njih koji je nestao u prvih 14 dana. Znači, moj zaključak je da su ljudi najprilagodljivije životinje, koje se i na najekstremnije situacije prilagode u roku od 14 dana. Onda logično možemo zaključiti kakva šteta za koncerte i festivale je nastala nakon dvije godine ničega. Uz rapidni napredak tehnologije i navučenost ljudi na ekran, odnosno doživljavanje koncerata preko streamova. Stavimo Martinsku na stranu, posljedica svega toga je i da velike korporacije poput Live Nationa u zadnje vrijeme odgađaju turneje zbog nedovoljne prodaje ulaznica.

A i restrikcije su ukinute, čini mi se, prekasno.

- Jesu, oko Uskrsa, što je prekasno za bilo kakvu iole ozbiljnu kampanju. Bile su tu i druge otežavajuće okolnosti. Martinska nije osmišljena kako bi privlačila isključivo ljude iz Šibenika, koji su ljeti ionako izbombardirani kulturnom ponudom u gradu. Glavni cilj Martinske je privlačiti ljude izvan ovog područja. Osim rata u Ukrajini, koji se nadvio kao velika opasnost nad sve i izazvao osjećaj nesigurnosti, tu je naravno i niz poskupljenja. Strana publika je jednostavno odustajala od putovanja, jer oni takve planove rade godinu dana unaprijed, a to nije bilo moguće. To su okolnosti u kojima smo mi preživjeli ovu sezonu. Posljedica je manja posjeta festivala od očekivane. Ali, kažem, možemo biti zadovoljni, pogotovo štu su neki festivali, poput Kanal festa i Membraina imali više ljudi nego lani. S druge strane, Seasplash festival je proslavio 20. rođendan, a ove je godine imao nešto manje publike nego prošle. Ali i za to ima razlog. Seasplash je nekad bio jedini festival soundsystem kulture na ovim prostorima, a upravo pod njegovim utjecajem ove godine, nakon ukidanja restrikcija, pokrenuto je desetak sličnih festivala u Hrvatskoj i okolici, točnije svaki tjedan od kraja lipnja do početka rujna. Hoću reći, velika većina organizatora takvih festivala se prvi put upoznala sa soundsystem kulturom upravo na Seasplashu. Sad imamo živu scenu i na to smo ponosni, ali to je i razlog zašto je Seasplash imao manju posjetu.

Festivali na Martinskoj su bez prekida organizirani u dvije pandemijske godine, što je bio gotovo pa svjetski kuriozitet. Je li to, iz današnje perspektive, bio pametan financijski potez?  

- Zadnje dvije godine radili smo s prepolovljenom publikom. U nas se, kao što znaš, cijepila polovica stanovništva, a na festivale se nije moglo ući bez covid-potvrde. Ali veća bi bila šteta da se ništa nije radilo.

Koliko su Šibenčani prihvatili Martinsku? Nije baš da u kolonama dolaze...

- Problem je što je Martinska zapuštena lokacija zadnjih trideset godina. Mi iz šale kažemo da se Martinska u Šibeniku tretira kao Zadar. Gledamo je s rive, ona je jako blizu, ali doći do nje je otežano. Martinska ne ovisi o Šibenčanima u smislu posjete, ali jezgru, srce Martinske čine Šibenčani.

Bi li ih bilo više da neki brod s rive vozi cijelu noć?

- Apsolutno!

Pa zašto ga onda nema?

- To je stvar o kojoj odlučuje gradska politika. Doduše, postoji dnevna linija, to je pozitivna stvar. Cijelo vrijeme se komunicira o potrebi da se uvede i noćna linija pa da se Martinska više ne tretira kao Zadar. Nema niti autobusa.

Očekuješ, znači, da to Grad riješi?

- To mogu riješiti samo institucije koje dodjeljuju koncesije. Kažem, vode se intenzivni razgovori u vezi s tim. Noćna linija trebala bi biti naravno sufinancirana, no dosad takva mogućnost iz proračuna nije postojala.

Kakva je inače suradnja s Gradom?

- Opisao bih je kao korektnu i funkcionalnu. Ono što se dogovori se napravi i ostvari. Bitno je ispuniti ciljeve koje su postavljeni.

Koliko je Grad ove godine financirao Martinsku?

- To bi pretpostavljam trebala biti javna informacija, ali nisam siguran da sam ja pozvan da govorim o tome. Ono što ja mogu reći je da se zadnje tri godine radi s petinom dogovorenog budžeta gradske potpore. S druge strane, sufinanciranje koordinatora Martinske, naše tvrtke Pozitivan ritam, u protekle je tri godine premašila iznos koji nam daje Grad. Krizu treba preživjeti, stvari se ne događaju preko noći, a Martinska je u startu zamišljena kao dugoročni projekt. koji ima tri faze.

U kojoj je trenutno fazi?

- Sad smo opet u nultoj fazi, pandemija nas je vratila unazad.

A što je na kraju treće faze, što je konačni cilj?

- Do nje još ima jako puno...

Koliko puno?

- Pet do deset ili petnaest godina. Cilj je postaviti Šibenik kao prepoznatljivu lokaciju koja se bavi koncertnom kulturom. Prepoznatljivu u međunarodnim okvirima. Tu se trebaju uključiti sve institucije i cijela županija.

Onda Martinska možda dobije i prave headlinere, nekako se čini da baš njih nedostaje za veći interes publike...

- Da, mada Martinska je već ove godine dobila ponudu da organizira koncert Iggyja Popa, ovo mu je vjerojatno zadnja turneja. Međutim, to nitko ne može platiti.

Koliko Iggy košta?

- Oko 250 tisuća eura. I to je s pedeset posto popusta, jer je bio u blizini, na proputovanju. Milijun eura bi recimo bio koncert Queens of the Stone Age, i to nam je nuđeno. To bi bilo teško isplativo i u punom većim sredinama, a pogotovo u Šibeniku.

Na Martinsku može stati oko pet tisuća ljudi, koliko bi trebala biti karta za, recimo, Queens of the Stone Age da bi se došlo barem na nulu?

- Minimalno oko stotinu eura. Pa mi onda ti reci koliko bi ljudi iz Šibenika došlo... Nitko! Treba stvari sagledavati u realnim okvirima, ostavimo se maštarija.

Idu li festivali na Martinskoj dalje? Šibenik ko Šibenik, tu se uvijek priča da je propast pred vratima...

- Da, već dvije godine se priča da neće biti ništa od Martinske. No, Martinska je dugoročna priča s ciljem, već izrečenim, da Šibenik postane prepoznatljiva koncertna destinacija za kvalitetnu glazbu. To ne ide preko noći, pogotovo u vrijeme pandemije, rata i inflacije. To su realne okolnosti.

Rekli bi ti lokalpatrioti i političari da je Šibenik već prepoznatljiv u tom smislu.

- Nije, govorim u svjetskim okvirima. Misliš da su Queens of the Stone Age čuli za Šibenik. Ja ti tvrdim da nisu. Do toga trebamo doći. Jučer sam u Šibeniku promotere iz Engleske odveo na večeru, oni u Šibeniku nikad nisu bili, iako zadnje tri godine rade u Tisnom. Ja znam da smo mi najbolji na svijetu, ali puno još imamo posla do one prave prepoznatljivosti.

Postoje li već planovi za iduću godinu?

- Do kraja rujna je cilj s gradskim i županijskim institucijama obaviti sve razgovore, dotad ne bi bilo korektno pričati o planovima. A planovi svakako postoje. Festivala dogodine neće biti manje, može ih biti samo više. Uvijek je jedan od ciljeva i produljenje sezone, pogotovo što su srpanj i kolovoz postali prenapučeni.

Najavljuješ li to promjenu termina za festivale na Martinskoj?

- Vidjet ćemo, moguće je. Bilo bi odlično aktivirati lipanj i rujan.

I za kraj, hoće li se na Martinsku u gastroponudu vratiti hamburgeri od konoplje? Oni su bili hit.

- Ne znam, tvrtka koja je to radila ne radi to više, pandemija ju je dokrajčila. Ali zato smo ove godine imali kompletan meni, uključujući i jela "na žlicu" koja te vrate u život nakon tri dana festivala.