Živana Podrug dobro je poznato ime svima koji su barem povremeno slušali Radio Šibenik. Bila je dugogodišnja urednica ove radijske postaje, ali i novinarka i voditeljica koja je tijekom Domovinskog rata žiteljima Šibensko-kninske županije donosila sve informacije iz bitke za obranu Krešimirova grada. Danas vodi emisiju “Subotom u jedan” u kojoj su joj gosti inspirativni Šibenčani ili ljudi koji vole Šibenik. To joj je ove godine donijelo nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji Radijska emisija godine.

Kako ste doživjeli vijest o nominaciji? Je li bilo veliko iznenađenje?
Meni je to zbilja bilo veliko iznenađenje jer nisam ni znala da je urednica programa Radio Šibenika, Sanja Raičković, moju emisiju predložila za Večernjakovu ružu. Sjećam se, bila je subota navečer, sjedila sam u kinu i pred sam početak filma dobila sam poruku kako sam među nominiranima za radijsku emisiju godine. Bila sam toliko iznenađena da se više uopće nisam mogla koncentrirati na film. Morat ću ga gledati ponovno. Jer i film ima, ne jednu, nego nekoliko nominacija za ovogodišnje Oscare.

Što ova nominacija znači za vas i za Radio Šibenik?
Za mene znači jako puno, cijeli svoj radni vijek, točnije gotovo cijeli svoj život posvetila sam radiju. Kad se jedanput zaljubite u mikrofon, kad vam se radio uvuče pod kožu, tu nema nazad. I nisam za svoj rad nikad dobila neko posebno priznanje, ako ne računam ogromno zadovoljstvo koje mi je donio. A moj radio, Radio Šibenik, obilježit će u studenom 57 godina postojanja u eteru. Od dvosatnog popodnevnog programa u tim prvim danima do 24-satne prisutnosti u eteru danas. Puno je dobrih novinara, spikera i voditelja prošlo kroz njegovu redakciju, puno je kvalitetnog programa producirano, puno dobre glazbe pušteno. Nominacija za radijsku emisiju godine svakako je jedno od najvećih priznanja u toj dugoj radijskoj povijesti.

Emisija “Subotom u jedan” prepoznata je po inspirativnim pričama. Kako birate goste i teme?
Emisija ima, rekla bih, podnaslov “Životne priče ljudi koji inspiriraju” i u tome je sva tajna. Gotovo svaki čovjek ima životnu priču koja je zanimljiva, ne mora biti riječ samo o poznatima i uspješnima. Ima puno anonimnih ljudi čiji su životi itekako zanimljivi, naravno radio je medij u kojem to morate znati i zanimljivo ispričati. A kako ih biram? Katkad biram ja njih, katkad oni pronađu mene. Pratim što se događa, čitam novine i tekstove na portalima, ali najvažnije od svega – družim se. Razgovaram s ljudima. Prijatelji i kolege katkad mi predlažu potencijalne goste. Razni su načini. A ima toliko ljudi vrijednih pozornosti! Samo se treba truditi i pronaći ih. Na lokalnom radiju to je još veći izazov jer u manjoj sredini ljudi se međusobno bolje i više poznaju.

Koji vam je najdraži trenutak ili gost u dosadašnjem radu na emisiji?
Jako je teško odgovoriti na to pitanje. Toliko divnih i emotivnih trenutaka bude u emisijama. Ima tu i suza i smijeha, ali u pravilu svima je na kraju emisije drago što su bili. Idemo uvijek uživo i tu nema ispravaka, montiranja, brisanja. Onakvi smo kakvi smo. Naravno, ima i gostiju s kojima nije lako izvući emisiju do kraja, posebno s onima koji na pitanja odgovaraju jednom rečenicom. Bude i grešaka. Ali sve su to čari programa uživo, to je pravi radio. Ne mogu izdvojiti najdražega gosta, obično mi je najdraži onaj iz posljednje emisije.

Kako izgleda proces pripreme jedne emisije – koliko je istraživanja i pripreme potrebno?
Emisija ide svake subote, cijelu godinu, nema stanke, nema ljetne pauze. Pripremam je cijeli tjedan, a razmišljam zapravo cijelo vrijeme. Katkad znam tko će mi biti gosti za nekoliko emisija unaprijed, katkad baš i ne, ali uvijek se dobro pripremim. Samo s dobrom pripremom možeš biti uvjerljiv, a istodobno opušten i spontan, možeš reagirati u svakom trenutku, i kad gost ostane bez riječi. Uvijek se nastojim naći s gostima uoči emisije, proći barem okvirno teme o kojima ćemo razgovarati, glazbu koja će se svirati... Čitam neke intervjue ako ih ima, tražim po internetu.

Iza vas je bogata novinarska karijera, a slušatelji Radio Šibenika posebno se sjećaju vašeg glasa tijekom Domovinskog rata. Po čemu pamtite te dane?
Pamtim ih po danonoćnom radu, po dobrim ljudima i kolegama s kojima sam dijelila te ratne dane i po ogromnom povjerenju koje su nam poklonili slušatelji. Jako sam ponosna na sve što je Radio Šibenik napravio u danima Domovinskog rata i često znam reći da je za mene, koliko god to moglo čudno zvučati, to najbolji dio mog dugog novinarskog radnog vijeka. U danima kad su ljudi u gradu zbog stalne opasnosti bili uglavnom u skloništima, Radio Šibenik mnogima je bio jedina veza s vanjskim svijetom. A mi smo u eteru bili stalno, prenosili sve važne informacije, obavijesti, upozorenja. Godinama poslije rata ljudi bi mi znali reći da ih moj glas odmah podsjeti na opću opasnost. A ja mislim, ako smo pridonijeli tome da se u gradu sačuva samo jedan ljudski život, Radio je opravdao cijelo svoje polustoljetno postojanje.

Kako vidite ulogu lokalnog radija u današnjem digitalnom medijskom prostoru?
Radio je već prošao mnoga izazovna vremena. Kad se pojavila televizija, govorilo se kako je to kraj za radio. A nije bio. Tako je i danas. Unatoč sveopćoj digitalizaciji, radio ima i uvijek će imati svoje mjesto u medijskom prostoru. Po mnogočemu je i danas nezamjenjiv: po brzini informiranja, po mogućnosti da ga slušate uvijek i na svakome mjestu, ali i po nekom osobnom odnosu koji drugi mediji nemaju. Jedan je moj kolega znao govoriti: “Slušatelje treba voljeti i oni će to sigurno osjetiti.”

Što vas najviše motivira u novinarskom poslu?
Znatiželja, strast, ljudi. Ljudi, prije svega.

Koji su vam planovi vezani uz emisiju “Subotom u jedan”?
Idemo dalje, svake subote u jedan, s novim gostima i novim pričama.

Tko će vam biti pratnja na dodjeli Večernjakove ruže?
Neki od mojih kolega iz Radio Šibenika jer svi su oni na neki način zaslužni za ovu nominaciju.