Na današnji dan, 17. rujna 1996. godine, preminuo je mons. Srećko Badurina, šibenski biskup koji je obilježio ratne godine grada i biskupije.
Na današnji dan prije 30 godina, 17. rujna 1996., u Zagrebu je preminuo mons. Srećko Badurina, šibenski biskup. Umro je tri dana nakon što je u Ogulinu, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, doživio srčani udar.
Badurina je prevezen u zagrebačku bolnicu sestara milosrdnica u Vinogradskoj, gdje je preminuo na blagdan Rana svetoga Franje. Pokopan je 19. rujna 1996. u šibenskoj katedrali svetog Jakova.
Na pogrebnoj misi okupio se gotovo cijeli hrvatski episkopat predvođen kardinalom Franjom Kuharićem, apostolski nuncij mons. G. Einaudi, brojni svećenici i mnoštvo vjernika. Na pokopu su bili i predstavnici državne vlasti te drugih religija.
Od Luna do Šibenika
Srećko Badurina rođen je 12. svibnja 1930. u Lunu na otoku Pagu, kao prvo od jedanaestero djece Pavla Badurine i Sokole rođene Baričević. Već s 12 godina pristupio je franjevcima trećoredcima glagoljašima.
Nakon osnovne škole u rodnome mjestu, prvu godinu svećeničke službe proveo je kao kapelan u tada novoosnovanoj župi svetog Ivana u Zadru. Teologiju je završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1958. godine, a doktorirao je iz moralne teologije u prosincu 1965.
Usavršavao se u Rimu na Institutu svetog Alfonsa Liguorija, a jedan semestar proveo je i u Louvainu. Po povratku je predavao moralnu teologiju i katolički društveni nauk na Katehetskom institutu zagrebačkog KBF-a.
Za biskupa ga posvetio Ivan Pavao II.
Za šibenskog biskupa imenovan je 7. prosinca 1987. dok je boravio u samostanu svetog Franje u Krku. Biskupsko posvećenje primio je 6. siječnja 1988. u Vatikanu od pape Ivana Pavla II.
U tadašnjoj Biskupskoj konferenciji Jugoslavije vodio je Komisiju „Justitia et Pax”, a 1993. povjereno mu je organiziranje rada Informativne katoličke agencije. Iste godine, pri osnivanju Hrvatske biskupske konferencije, izabran je za prvog potpredsjednika HBK i člana njezina Stalnog vijeća.
Pastirska riječ u ratnim skloništima
Posebno je ostao zapamćen po djelovanju tijekom ratnih nedaća na šibenskom području. Ostao je uz vjernike u Šibeniku te im se, dok su mnogi bili prisiljeni skrivati se u skloništima i nisu mogli na misu u crkve, obraćao preko radija.
Njegove pastirske poruke, osobito one u korizmi 1993. godine, bile su upućene ljudima koji su rat proživljavali u strahu i neizvjesnosti. Tri desetljeća nakon njegove smrti, mons. Srećko Badurina ostaje jedna od prepoznatljivih crkvenih osoba novije šibenske povijesti.
