Imali smo posrednika pri dogovaranju, jer okupiti petero ljudi na jednom mjestu u isto vrijeme danas je gotovo pa nemoguć zadatak. Posrednik je poslao poruku:

„Dolaze Mare, Čoko, Dule, Jurka, Vele, možda dođe i Kula.“

Zvučalo je kao popis čuvenog izbornika Dene.

U dvoranu Baldekin u petak u šest popodne, točno poslije treninga Šibenke, došli su Mladen Marinov – Mare, Nikica Čoko, Duško Potkonjak – Dule, Vladimir Jurković – Jurka i Branko Veleglavac – Vele. Kula se ipak nije pojavio.

- Ajmo prvo riješit slikavanje!

Mare, Čoko, Dule, Jurka i Vele instinktivno su krenuli prema košu pred nekadašnjom južnom tribinom. Tu im je prije nekoliko desetljeća bila glavna štacija. Iz vreće se izvadila narančasta zastava. S jedne strane piše „Forza Šušida“, a s druge „Šibenski funcuti“.

- Ovo je prva veća bandira koja se pojavila na tribinama, nijedan klub dotad nije imao toliku. Prvi put smo je razvili 11. veljače 1989. na utakmici protiv Jugoplastike – objašnjava Mare. - Kupili smo materijal, a sašila ju je moja susjeda Zvijezda, koju smo mi zvali Planeta. Nije tila uzet novce za to, pa sam joj kupija kavu i čokoladu.

(Mare, Čoko, Dule, Jurka i Vele ponovno na Baldekinu / Foto: Mate Gojanović)

Nije bilo lako tada unijeti ogromnu zastavu u dvoranu, pogotovo jer je išla u kombinaciji s dugim štapom. Zato su dolazili sat vremena prije utakmice, dok se policajci još nisu pojavili na ulazu, a kasnije je nisu ni micali iz dvorane, čuvali su je u stražnjem skladištu. Osim ove slavne zastave, postojala je još jedna, crvena s bijelim slovima. Nju im je zaplijenila policija. Prepoznatljivo stilizirano „Š“, koje je bilo vidljivo na obje zastave, zapravo je kopirano s logotipa nekadašnje Slobodne plovidbe.

Zastava koja je sačuvana je, dakle, stara 34 godine. Čuva je Mladen Marinov – Mare. Sačuvani su i dresovi koje su tada također sami napravili i iscrtali. Njih je osmislio Nikica Čoko koji je, naravno, iz torbe odmah izvadio i originalne šablone koje su služile za ispisivanje „Šušida“ i „Šibenski funcuti“ na poleđini dresova.

Šušida. Šubićevac Šibenik Dalmacija. Neformalna navijačka organizacija koja je prethodila Šibenskim funcutima. Mare, Čoko, Dule, Jurka i Vele, momci sa Šubićevca, jezgra su ekipe koja je u prvoj polovici osamdesetih činila Šušidu.

- Mi smo se tada furali na talijanske navijače, jer je te '82. Italija bila prvak svita, a imali su i najjaču ligu. Tako je došlo do Šušide. Prva stvar koju smo napravili je da smo kupili sprej i na stadionu, pa i na našoj školi „Rade Končar“, napisali grafit „Šušida“. Taj na školi i danas stoji – pričaju nam Dule i Vele.

- Ma nije to bija grafit. Samo obični natpis, nešto kao potpis – ispravlja ih Jurka.

- Išli smo paralelno na sve sportove. Sa stadiona na Šubićevcu žurili bi na Baldekin na utakmicu Revije, sve smo pratili – pričaju osnivači Šušide, prisjećajući se napetih nogometnih utakmica protiv Čelika i Spartaka, kada je Šibenik, bez uspjeha, pokušavao izboriti prvu ligu.

Nikica Čoko i Mladen Marinov - Mare glavni su „krivci“ za nastanak naziva „Šibenski funcuti“.

- Tili smo smislit jedno originalno šibensko ime, a ne da kopiramo strane navijačke skupine. Pita sam svog didu kako se na starošibenskom govorilo – funcuti, huncuti, uncuti… On je reka funcuti i tada je pala odluka da se navijači iz Šibenika zovu Šibenski funcuti. To smo ime predložili i nekim starijim i mlađim navijačima i oni su ga prihvatili. Da su rekli da im se ne sviđa, ne bi mi na tome inzistirali – priča nam Nikica Čoko, prisjećajući se tadašnjih istaknutijih navijača: Pele, Bebi, Vjeko Baljkas, Miro Bujas, Laki, Ante Ban, Ante Jurišić, Cigić, Kise Juras, Toni Šupe, Đambo, Jusa, Gušte, Špiro Kunčić, Pucko, Kula, „onaj mali Makedonac“… Svi su oni prihvatili naziv „Funcuti“.

O ranim funcutskim danima naših petero sugovornika posebno ističu sljedeće:

- Nije tada bilo nikakvih sukoba, mi smo navijali za naše, a ne protiv drugih. Nismo nikog vriđali – reći će.

- Jedino Razu i Anđeliju Arbutinu – dobacio je netko.

- Ma dobro, ajde… U svakom slučaju, Baldekin je bija vrući teren, ali nije bilo vriđanja, niti su navijači bili nacionalno „piturani“.

(Na fotografiji: Nikica Čoko pred finalnu utakmicu Elemes - Crvena Zvezda, 9. travnja 1991.)

Četrdeset godina Šibenskih funcuta računa se od 10. travnja 1983., od dana nakon slavnog finala Šibenke i Bosne na Baldekinu. Znali smo da kad otvorimo temu utakmice da bi rasprava mogla potrajati do dugo u noć. Mare nam je u diktafon u jednom dahu izgovorio:

- Kad smo se okupili dan posli utakmice bije je jedan transparent na kojem je pisalo „Nismo teroristi“, jer je tada sarajevske štampa, ali i naša hrvatska, prva bila protiv toga da Šibenka bude prvak. Od Novosela do Đerđe... nitko nije bija za nas. To je sve bila politika. Igrali smo s velikim grčem jer se prije utakmice danima… Ma Ranko Žeravica je reka, a on je bija trener Zvezde koju smo dobili bez problema u polufinalu, da nam želi da budemo prvaci države, ali da moramo se bojati igara izvan terena. On je zna šta će bit! Sarajevo je dogodine imalo Olimpijadu i Bosna je morala biti prvak, ista kao šta nije slučajno da je Sarajevo 1984. osvojilo prvenstvo države u nogometu. Sve je bilo namišteno, a nije ni sada ništa bolje!

Naravno, i Dražen…

- Da je Dražen osta ode mi bi bili prvaci još godinama. Šibenik bi bija bastion košarke da je on osta – kažu nam osnivači Šušide, koji danas, priznaju, rijetku idu na utakmice.

- Stisle su nas obaveze. Ne možemo se dogovorit ni da se okupimo za piće…

Mare, Čoko, Dule, Jurka i Vele uzeli su onda malo loptu i zapucali na koš. Onaj južni, naravno.