Došli smo u ulicu u strogom centru grada, kako bi zaštitili ženu kojoj očito nije dobro, nećemo napisati u kojoj ulici, i prva stvar koja nas je pogodila, doslovno, smrad je  fekalija koji je neizdrživ.
 
- Ona tu živi sama. Prije godinu dana joj je umro sin koji je isto bio bolestan, ne mogu reći da znam točno što im je, ali duševni bolesnici su. Situacija je bila izdrživa dok je on bio tu, ali nakon njegove smrti, postala je užasna - pričaju nam susjedi.
 
Stanari su nas pozvali jer kažu da je jučer sve skupa prešlo granice koliko mogu trpjeti. Gospođa je potpuno gola istrčala na ulicu prekrivena fekalijama. Vidjela ju je i susjedova desetogodišnja kći koja je u šoku. Gospođu je odvela hitna i to je to. Danas je opet u stanu i ništa se nije promijenilo.
 
- Zvali smo policiju, hitnu, socijalnu službu i nitko ne želi reagirati. Njezina liječnica je rekla da ne želi ući u taj stan jer smrdi, prekriven je fekalijama koje ponekad baca i kroz prozor. Jučer smo pozvali i policiju da uđu u stan i zatvore ga kad je išla u bolnicu, ali i oni su odbili - pričaju nam zgroženi susjedi koji se pitaju kako je moguće da je netko, tko je očito jako bolestan i nije se u stanju brinuti za sebe, prepušten sam sebi, na milost i nemilost surovog života. 
 
Susjedi nam kažu kako se iz susjednog stana, koji se nalazi točno nasuprot u uskoj uličici, vidi da je stan prekriven fekalijama. Potpuno. Pokazali su nam i snimku na kojoj gospođa stoji na prozoru, manično se ljulja i ponaša kao da će udariti glavom u zid, a kažu da to zna trajati satima. 

Jasno nam je da institucije moraju poštivati zakone i stroge propise kako nekome u ovakvim slučajevima oduzeti slobodu i odvesti ih na prisilno liječenje, ustanovu ili jednostavno procjenu, ali ne može biti rješenje puštanje bolesne gospođe da se valja u svom izmetu, očito, dok ne umre.