Svrha mu je bila da bude privremeno vječno počivalište za vojnike i ratne zarobljenike koji su umrli u šibenskoj bolnici. U Drugom svjetskom ratu nastavlja biti groblje ali i stratište svih vojski, fašista i antifašista. Privremeno tamo neko vrijeme ukapani pokojnici dok obitelji nisu napravili obiteljske grobnice, a u Domovinskom ratu tu su pokapane izbjeglice i prognanici.
Danas je izvan upotrebe. Neke su obitelji prenjeli svoje umrle članove, a neki su ipak ostali počivati na tom groblju. Na tek pokojem ima cvijeća.

- Groblje na Raskrižju je u gradskom vlasništvu jedan kroz jedan. Međutim, na samom Kvanju imamo toliko kapaciteta da sumnjam kako će u idućih deset do 15 godina doći do ikakvog ulaganja u to groblje. Održavamo ga minimalno da se ne bi pretvorilo u džunglu. Pokosimo svake godine, a prošlog ljeta sjekli smo grane sa stabala. Dakle, tek kad popunimo Kvanj, razmišljat će se da se glavno gradsko groblje proširi i na Raskrižje – rekao je Joško Vuković, direktor Čempresa za Šibenik IN prije nekoliko godina.