Naime, Siniša je u suradnji sa Željkom Krnčevićem i Zlatkom Ibrahimovićem odlučio napisati pjesme o 955 Šibenčanki i Šibenčana, a uz svaku se nalazi i njihova fotografija. Kadena je skoro gotova, a cilj je jednog dana izdati knjigu koja bi svjedočila o ljudima iz svih sfera života.

Odlučili smo provjeriti što se krije iza pisanja jednog inženjera koji se bavio i s body buildingom!

Kako ste počeli pisati, koliko dugo pišete i jesu li se vaši prijatelji i obitelj iznenadili kada su vidjeli vaše stihove?

I ljudi koji me poznaju cijeli život su bili jako iznenađeni. Svi su me povezivali s profesorom Vedranom Jakšićem jer sam bio predsjednik body building kluba Vir dok je postojao. Prolazio sam sve pripreme i mnoga putovanja na natjecanja s Vedranom. Zapravo pišem cijeli život, ali opus od prvog osnovne do 2006. godine je izgubljen prilikom selidbe. Ovo što danas objavljujem i vidite je nastalo od 2006. do danas.

Odlučili ste sve to prezentirati na Facebooku koji možda i nije uobičajen alat za to, ali vama odlično ide.

Jedna od mojih životnih vodilja je ‘dobro se dobrim vraća’. Zašto to kazujem, 2007. godine je osam mjeseci trajala borba za mog sina Jakova, koja je na kraju izgubljena. To nije bilo doba interneta kao danas, pa ništa nije bilo moguće bez podrške prijatelja i drugih ljudi. Liječenje i avionski prijevoz u Budimpeštu pa u München su plaćali svi porezni obveznici Republike Hrvatske. Tako sam htio napraviti nešto za njih, a sav prihod od eventualne prodaje zbirke ili sponzora, kupio bih barem televizor za djecu Centra za odgoj i obrazovanje na Šubićevcu, karikiram, ili bilo što drugo. Dobro se dobrim vraća pa se ja svojim pjesmama trudim napraviti dobro!

To je lijepo. Zapravo se na neki način želite odužiti ljudima. Vidim da im je drago, uvijek ima puno komentara na pjesme i uvijek su pozitivni. A i zbirka će ostati kao neki svjedok vremena.

Grad su ljudi! Prije par godina sam u neke svoje mini kadene vezivao ljude i to im se svidjelo. 24. veljače ove godine, gospodin Željko Krnčević iz Muzeja je predložio da napravimo kadenu. Rekao sam samo pod jednim uvjetom, ako mi Zlatko i on daju 955 fotografija ljudi, i do danas sam napisao pjesme o 920 sugrađana. Malo sam razmišljao kako dolaze informacije do mene. Ljudi ne žele da kadena stane, tako sam odlučio da nikad neću napisati 955. pjesmu, neću ni svoga oca staviti unutra. Ima puno ljudi koji sada nisu u njoj, pa neka to mjesto ostane prazno i rezervirano za neku buduću kadenu.

Super mi je što su vam sve pjesme točne, nema apstrakcije, a tako je čak i pomalo šaljivo.

U folderu na mobitelu uvijek imam tridesetak fotografija ljudi za kadenu. Kako mi je posao terenski, kad se vozim u glavi vrtim te slike i kad dobijem inspiraciju za neku poemu, palim kameru na mobitelu i snimam stihove, stanem pa zapišem na papir, kako god samo da pjesma ostane zabilježena.

Vaš poetski život nije samo kadena i Facebook. Pročitao sam da idete u Zagreb na promociju knjige u kojoj su i vaše pjesme.

Tako je, 13. studenoga je promocija knjige deset autora, a zove se ‘Moji snovi’. Moram zahvaliti gospodinu Odorčiću iz Kulture snova koji me odabrao. To mi baš imponira.

Tamo su pjesme različite od onih u kadeni

Tamo su ljubavne pjesme slobodnog stiha. Mimo kadene, o povijesti umjetnosti ne znam ništa, ali po riječima Gorana Grguričina, Šibenik je prvi grad na svijetu koji je dobio sonetni vijenac, a napisao sam ga po svim pravilima Franca Prešerna. To je moja ljubav prema gradu. Ja nisam fetivi, Šibenik je moj izbor. Svi moji žive u Australiji, ali ne, ja nisam htio. Vjenčao sam se sa Šibenikom. Ipak, ljubavna poezija je baza na kojoj svi mi funkcioniramo.

Postoje ljudi koji pišu samo da bi pisali, imam osjećaj da je vama pisanje potreba.

Postoje tekstovi i postoje pjesme, tu pravim razliku. Ne čini pjesnik poeziju već poezija čini čovjeka. Tako sve što napišem od mene čini čovjeka, ja sam samo medij kroz koji to sve prolazi.

Što ste još zanimljivo pisali?

Pa napisao sam himnu izbora za Najljepšu mamu Hrvatske koju pjeva Bojan Jambrošić. Jedno vrijeme sam pisao personalizirane pjesme za omote albuma s vjenčanja. Tako sam upoznavao različite ljude i pisao za razne prilike.

Kako uspijete napisati pjesmu za osobu koju ne poznajete?

Devedeset posto ljudi koji su u kadeni ne poznajem. Dovoljno mi je pogledati sliku, vrtim je u glavi i pjesma dođe. Ne znam je li to pokora ili dar, rekao bih da je dar!