- Prva pjesma za skoju sam snimio spot je 'Ti ne znaš pto je bol' koju je Ivo Amulić izveo na Splitskom festivalu. To je bilo 1993. godine. Buki su tada ratni uvjeti i tehnika koju sam uopće mogao nabaviti je bila minimalna. Kameru smo nabavili u Zagrebu, snimatelj je bio Davor Šarić, a bili su tu i Krešo Mrčela i Edi Kristić. Snimali smo spot na tvrđavi sv. Nikole, a nažalost, baš taj prvi pravi spot ne mogu pronaći u svojoj arhivi. Nadam se da postoji još negdje na nekoj VHS traci, ali morao bi ih pregledati puno. S Amulićem sam bio prijatelj od ranije dok sam se i sam bavio glazbom. Puno sam tih poznanstava iz glazbenog svijeta prenio i na videoprodukciju. U to vrijeme se jako malo ljudi u Hrvatskoj bavilo izradom videospotova - govori Petreš.

Među spotovima koje je režirao bilo je dosta velikih hitova poput 'Vjetre s Dinare' Marka Perkovića Thompsona, 'Samo za nju' Deana Dvornika, 'Ima li nade za nas' Dražena Zečiča i Anđele...

- Vjerojatno je manji broj onih s kojima nisam surađivao od onih s kojima sam surađivao sa te glazbene scene. Uglavnom pjevači i glazbenici s područja od Rijeke do Dubrovnika. Zagrebačka scena snimala je, logično, s ekipom iz Zagreba gdje je videoprodukcija u tehničkom smislu veća tada bila na visokom nivou. Imali su i filmska studija i još nekoliko privatnih. Tehnički je sve bilo dosta kompleksno za napraviti spot jer se sve radilo analogno. Kupili smo najmodernije beta uređaje.Montaža je bila poprilično komplicirana, a i obrada slike bila je minimalna, eventualno se mogla malo pojačati boja. Sad sve to možete napraviti na mobitelu. Uskoro smo nabavili i kompjutere, ali tu je bio problem što bi obrada sliek trajala po dva-tri dana, ovisno o snazi računala i dostupnosti programa - kaže poznati šibenski redatelj.

Kad podvuče crtu, u karijeri ima snimljenog oko 5000 minuta što spotova, što drugog materijala, poput jinglova i nekih filmova. 

- Puno je toga, tako da više nisam ni siguran koji mi je tisućiti spot. Opet se to vrti oko Ive Amulića, sad kao pjevača klape Rišpet. Možda je ipak riječ o spotu za Gorana Karana, ali zbilja ne mogu precizno to reći, nisam vodio detaljnu evidenciju - kaže Petreš.

Za spotove ponekad radi knjigu snimanja i piše scenarij, a ponekad sama lokacija da svoje i odredi neke smjernice. Kako kaže, uvijek je pokušavao stvoriti vizualni identitet izvođača kojima je jako važno kako će se baš u svom prvom ili drugom spotu predstaviti. Pokušavao je i da mu spotovi budu malo drugačiji od onih 'klasičnih' za zabavnu glazbu, ali opet da ne zanemari publiku koja takvu glazbu voli i sluša.

Petreš je radio spotove uglavnom za izvođače zabavne glazbe, i to mu je malo žao jer je dok se bavio glazbom puno više volio rock and roll. Međutim, to ne znači da se nije okušao i sa 'žešćom' glazbo. Radio je tako spotove za Daleku obalu, Deana i Dina Dvornika, za Dina i Songkillerse (spot sniman u bivšem klubu Midnight'), a posebno su mu dragi spotovi koje je radio za šibensku grupu K15. Smatra da su trebali po kvaliteti napraviti bolju karijeru, ali da ih je valjda u tome spriječila udaljenost od Zagreba. 

Godišnje snima tridesetak spotova, a nema lokacije od Zadra do Splita koju već nije iskoristio, uključujući i otoke.

- Šibenik je strašno fotogeničan i samo u gradu i okolici sigurno sam snimio barem 100 spotova. Neki moji prijatelji kad me posjete po mojim spotovima prepoznavaju i lokacije u gradu. Ipak, možda najatraktivnija lokacija za snimanje spotova je Prvić Šepurina. Cijelo mjesto je živi muzej Dalmacije. Samo u Šepurini sam snimio pet-šest spotova za različite izvođače - govori Petreš.

U zadnje vriijeme ne sviđa mu se baš moderna glazba, a pogotovo koketiranje s turbo folkom. Često puta odbija raditi za takve izvođače. Pali su kvalitetom  i festivali, na kojima se nekad promoviralo nove pjesme, a sad se glazbenicima jedva da na njima i nastupiti. 

- Kad je San Remo u Itaiji to je praznik glazbe, ona je pet dana na svim televizijama. Kod nas nema više uopće gazbenih emisija na televiziji, osim onog noćnog programa u sitne sate. Često kažem da to gledaju samo noćni čuvari - objašnjava zašto glazba pada na ljestvici interesa ljudi.

Iz svih tih razloga pomalo odustaje od video spotova, ali naravno da će ostati u video produkciji.

- Ovog proljeća sam radio jedan art film sa umjetnikom Dimitrijem Popovićem. Dosta ljudi je vidjjelo film i traže da se prevede i na engleski jezik kako bi išao i van Hrvatske u distribuciju. Sve više me privlače te filmske forme, a i u njima imam već  iskustva. Radio sam montažu slike i zvuka za dokumentarni film o Maksimu Mrvici i filmove o nekim glazbenim događanjjima. Ono što sad pripremam je jedan film lokalnog karaktera o ljudima koji nisu toliko poznati, ali zadužili su svojim djelovanjem Šibenik. Njihova uloga je malo poznata i malo priznata. Svi rado gledamo filmove u Šibeniku i o Šibeniku stare i preko 50, 100 godina, a što će ljudi gledati o gradu i ljudima koji tu žive danas za 50 godina? Upravo radim na jednom takvom filmu koji bi trebao izaći na proljeće dogodine, a o kome je u njemu riječ i kako se zove neka još malo ostane tajna - zaključuje Željko Petreš.