Koncept i definicije umjetnosti stalno evoluiraju kroz povijest. Rap glazba, pop art, jazz, impresionističke slike, pa i Paganinijeva djela se jedno vrijeme nisu smatrali umjetnošću. Trenutno najveća diskusija oko umjetničke vrijednosti, ili njenog nedostatka, vodi se oko grafita ili street arta.

Iako je ideja pisanja, protestnog uređivanja i slikanja po javnim prostorima stara tisuće godina, diskusija „umjetnost ili vandalizam“ je još uvijek aktivna. O istoj stvari su raspravljali i stari Grci i Rimljani, a upravo crteži na zidovima su ono što je ostalo od naših najstarijih predaka. Unatoč tolikoj povijesti, jednostavnog odgovora na to pitanje još nema. Zašto umjetnost a zašto vandalizam, reći će vam upravo šibenski umjetnici.

Umjetnik pseudonima, Sparx (20, Šibenik) tvrdi da umjetnost definira osoba koja je stvara i da ne može netko drugi reći „to nije umjetnost“.

- U srednjoj školi sam se bavio street artom. Kao i svaki drugi umjetnik prvo sam ušao u svijet umjetnosti na klasični način: skiciranje olovkom, ugljenom pa akrilne boje i slično. Zbog sredine u kojoj sam bio umjetnost nikada nije bila prihvaćena kao neki uspjeh. Sudjelovanje na izložbama i objavljivanje djela po časopisima, iako realni pokazatelji uspjeha, nikada nisu bili dovoljni jer „to je samo umjetnost“. Godinama su mi i roditelji i školski kolege govorili da nikog nije briga za „moje crtkaranje“, ali sam našao način da svakog bude briga. Počeo sam s malim neupadljivim djelima koja su tu bila samo za mene, koja su me podsjećala da nisu „samo crtkaranje“. Nakon nekog vremena su se pretvorila u bunt protiv ljudi koji misle da umjetnost nije važna, ali i u moj način uljepšavanja grada. Nitko nije znao da se time bavim, tek sam nedavno prvi put podijelio s ljudima da sam upravo ja radio te grafite.

Sparx kaže kako samo želi poslati pozitivnu poruku:

- Nećemo se zavaravati i govoriti da je Šibenik predivan, centar grada ne diram, ali oni sivi komunistički blokovi, prazni beton i ulice koje ti crpe volju za životom su užas teški. Ako ja s nekoliko sprejeva i markera mogu malo uljepšati nečiju šetnju do posla ili dućana, zašto ne bih? Umjetnost je sve ono što umjetnik stvori s nekim ciljem ili porukom, a moja poruka je „nije sve tako sivo“. Od kada sam otišao na fakultet i od kada sam sve manje u Šibeniku, moj street art opus je skoro nepostojeći. Nemam vremena za nova djela, a ona od prije nekoliko godina su ili prebojana ili izblijedila do neprepoznatljivosti.  Nikada se nisam upustio u slikanje murala, zbog čega mi je žao, ali iako moja djela jesu bila manja i jednostavnija, mislim da nisu ništa manje važna. Ionako, je li ljudima draže na zidu vidjeti djelo nekog nepoznatog umjetnika ili reklamu? Jedno je izražaj individualizma, a dugo plod kapitalizma.

Tradicionalni umjetnik Illumilen (21, Šibenik) slaže se sa Sparxom oko loših strana grafita. Slikanje po povijesnim građevinama nije ni jednom prihvatljivo, no predlaže rješenje koje je već usvojeno u različitim dijelovima svijeta.

- Iako kontroverzno za mnoge, grafite smatram umjetnošću. Bili oni više ili manje detaljni, bilo u njih uloženo više ili manje truda. Cilj umjetnosti je samoizražavanje i ostavljanje svog traga u vremenu, što grafiti i ispunjavaju. Priznajem, ni meni nije toliko drago vidjeti ih na povijesnim građevinama i monumentima, ali vidjeti ih bilo gdje drugdje pokazuje mi koliko je mladež prisutna i živa u tom mjestu, uzimajući u obzir da je, pogotovo u našim krajevima, sve manje sadržaja za mlade i mjesta gdje se mogu okupljati bez da su to neki kafići ili klubovi. Po svijetu se prave zgrade ili zauzimaju napušteni prostori, koji više nemaju svrhe ni za što, za pravljenje grafita i ispunjavanje umjetničkog potencijala u tome mediju. Tako da smatram da takvo nešto ne bi bilo loše ostvariti po mogućnosti i kod nas.

Odlučili smo se raspitati i kod građana, jer na kraju krajeva, njihovi domovi su podloga za street art. Frane (21, Šibenik) nam je poručio da postoji jasna granica između vandalizma i umjetnosti.

- Smatram da su grafiti većinom napravljeni protiv volje kolektiva koji živi u tom području. Takvi se mogu smatrati vandalizmom i nisu baš korisni. Iako to ne znači da ne mogu biti umjetnost. Postoji mnogo talentiranih ljudi koji mogu napraviti lijepe stvari na zidu, pa im se može progledati kroz prste. No bilo kakvi tekstualni grafiti, pogotovo grafiti mržnje, sve se češće pojavljuju na javnim mjestima. Akronimi kao ZDS, SFSN i mnogi navijački i slični grafiti samo uništavaju izgled grada i smanjuju kvalitetu pogleda. Također grafiti na službenijim područjima poput javnog prijevoza su vrlo loši, jer uništavaju iskustvo putnika i vrlo su invazivni. Lijepo je vidjeti grafite poput onoga na Vidicima, ali većina je samo loša i odudara.