'Želim Vam radost uskrsne Kristove pobjede, snagu njegova predanja i prihvaćanja Očeve volje i puninu života koju je donio svojim Uskrsnućem.

Okolnosti epidemije, neizvjesnost, potresi, izvanredne mjere u kojima ove godine slavimo Uskrs, a traju u valovima već više od godinu dana kao da nam uporno žele ponavljati Pavlove riječi Kološanima: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Odviše smo još uvijek „zemaljski“ i naše težnje, snovi i usmjerenja kao da se teško uspinju za onim gore, za nebeskim. Dio smo tog cijelog svijeta koji traži „novo normalno“ i pokušava naći izlaz iz ove neugodne situacije pandemije. Toliko se toga poremetilo, toliko je neizvjesnosti i nedoumica u kojima kao da se gubi radost života. Zašto? Zato što nije onako kako smo navikli. Zato što nije onako kako bismo mi htjeli. Kao da sve oko nas gledamo kroz neke gubitke, uskraćene slobode, sputavanja koja ne želimo prihvatiti. Otuda nezadovoljstvo, nemir i beznađe jer nam je virus poremetio živote.

Kristovo uskrsnuće svjedoči nam pobjedu koju Isusovi suvremenici nisu očekivali. Preokret kakvom se nisu nadali. Radost koja je višestruko nadmašila pretrpljenu žalost. Život koji je pobijedio smrt. Božja ljubav za čovjeka odnosi pobjedu nad svakom mržnjom i svakim zlom, po žrtvi Sina, njegovoj poslušnosti Očevoj volji, njegovu dragovoljnom predanju na muku križa i sramotnu smrt. Dogodit će se neopisivo velika radost novog susreta učenika i Uskrsloga kad im dođe posvjedočiti da je živ i da je sve to za njih podnio i za one koji će na njihovu riječ u njega, Sina Božjega povjerovati. Kolika radost kad im obeća da će i svaku njihovu nevolju, ako budu vjerovali i ljubili Boga i bližnjega, okrenuti na dobro i učiniti dionicima njegove Uskrsne pobjede.

Posvjedočit će apostoli: Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje… nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.

Apostoli će za ovo svjedočanstvo dati svoj život. Bit će izloženi progonima, ali neće odustati. Nikakve ih prijetnje i neprilike više neće moći zaustaviti u njihovu poslanju da svjedoče Krista uskrsloga, vječni život u Bogu i da trajno pozivaju vjerničku dušu da svoj pogled izdiže iznad prolaznih stvari i traži buduću slavu vječnoga života.

Taj uzdignuti pogled prema nebeskom kraljevstvu postaje nova, istinska životna snaga kojom se nadvladavaju sve nevolje.  Poziv u vječnost i oproštenja grijeha postaju ono sidro nade koje neće dati da nas vitlaju valovi prolaznih nevolja, nego će biti onaj izvor životne radosti koja nadvladava svaku nevolju i uvijek očekuje Božji obrat na dobro.

Marija Magdalena našla je prazan grob. Petar i Ivan trče provjeriti njezinu vijest. Grob je otvoren i prazan. Učitelja ondje više nema. Ništa im nije jasno. Još nisu upoznali Pisma, niti razumjeli Isusovih riječi da Isus treba ustati od mrtvih. Dogodilo se nemoguće. Ostvarilo se neshvatljivo. Sve će biti drugačije od onoga što su apostoli do tada mogli razumjeti. U njima se događa preokret jer su povjerovali. Sad im u pamet dolaze mnoge Isusove riječi, kazivanja proroka, iščekivanje generacija. Bog je ispunio svoje obećanje. Poslao je svoga Sina da spasi svijet.

Braćo i sestre, mi smo ti učenici koji trče na grob uvjeriti se da je prazan. I mi smo poput Marije Magdalene koja oplakuje svoga ljubljenog Učitelja sve dok ga ne susretne i uvjeri se da je živ. Sve dok je naš životni pogled ograničen i zarobljen okvirom ovozemaljskog, ovo-vremenskog, ne možemo razumjeti Pisma. Tek po vjeri uzdižemo svoj pogled i računamo s Kristovom pobjedom i nad našim slabostima, grijesima ali i svim nevoljama kojima smo izloženi upravo zato da bi svoju vjeru učvrstili, da bi se Bogu obratili, da bi živote svoje usmjerili prema vječnosti na koju smo pozvani.

Samo se vjerom u Uskrsnuće, vjerom u Uskrslog Krista osmišljava svaki trenutak ovozemnog postojanja jer nas vodi u vječnost, jer nas vodi Bogu. Dar života koji smo od Boga primili nije privremen, nego po Božju, vječan. Na vječnost smo pozvani i to se na Uskrs ostvarilo Kristovom pobjedom. Krist nam je otvorio oči, darovao prijelaz u puninu života kakva može biti samo u Bogu.

Zato još jednom želim da Vas zahvati radost uskrsne Kristove pobjede, snaga njegova predanja i prihvaćanja Očeve volje i punina života koju je donio svojim Uskrsnućem', poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić.