Samopouzdanje se održava sposobnošću razmišljanja, učenja, donošenja odluka i rješavanja problema. To je važna osobina svakog pojedinca, a razvija se tijekom cijelog života, od djetinjstva pa sve do odrasle dobi, započinju Sandra i Tatjana.

Koja je razlika samopoštovanja i samopouzdanja?

Samopoštovanje se definira kao pozitivan ili negativan stav prema sebi. Predstavlja subjektivnu procjenu samog sebe koja može, ali i ne mora uvijek biti u skladu s objektivnim kriterijima. Sastoji od dva dijela: osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja.

O visokom samopoštovanju i samopouzdanju onda u dobrom dijelu ovisi mentalno zdravlje osobe?

Tako je, visoko samopoštovanje i samopouzdanje su važan aspekt pojma o sebi o kojem u velikoj mjeri ovisi naše mentalno zdravlje. Takve osobe su otpornije na stres, zadovoljnije školom, poslom i životom općenito, vjeruju u sebe i smatraju  da će njihovi napori dovesti do uspjeha. Češće planiraju, sudjeluju u raspravama, surađuju s drugima, postavljaju pitanja. Spremni su pomoći i vode brigu o dobrobiti drugih. Sposobni su se argumentirano suprotstaviti u situacijama u kojima je to potrebno te lakše podnose kritiku. Procjenjuju sebe sretnima te nastoje vidjeti pozitivno u drugima i pohvaliti ih. Ne okrivljuju druge ljude ako im u životu nešto krene loše, mogu zatražiti oprost kada pogriješe. 

Što onda osoba može poduzeti kako bi si izgradila samopouzdanje i samopoštovanje?

Zabluda je misliti da su samopoštovanje i samopouzdanje nešto što jednom možete zadobiti ili naučiti i onda imati do kraja života. Ako ih želite imati, morate ih ‘bildati’ svaki dan. Pozitivno razmišljanje neće učiniti ništa dobro za vaše samopoštovanje i samopouzdanje, ako ne počnete raditi stvari kako biste zaista postali bolji. Samopoštovanje ne ovisi isključivo o nama samima, nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi.

'Spadaju' li problemi sa samopouzdanjem u mentalne probleme?

Problemi s niskim samopoštovanjem se ne priznaju kao poseban poremećaj ili sindrom, a najčešće ih nalazimo kod depresivnih poremećaja, socijalnih fobija i poremećaja prehrane. Pronađena je i povezanost između niskog samopoštovanja i zlouporabe psihoaktivnih tvari. 

Kod djece i u adolescentskoj dobi, što najviše utječe na razvoj samopoštovanja? Kako prepoznati samopouzdano dijete ili mladu osobu?

Tome svakako doprinose količina poštovanja, prihvaćanja i brige koju je dijete dobilo od značajnih osoba iz okoline, prvenstveno od roditelja; zatim povijest uspjeha i neuspjeha, uključujući status i socijalnu poziciju koju je osoba postigla; te način obrane samopoštovanja od vlastitih neuspjeha ili napada drugih. Na razvoj samopoštovanja utječe postavljanje realnih ciljeva i kreiranje realnih procjena o sebi i svojim ponašanjima, pohvale za postignute uspjehe ili poželjna ponašanja, a kako djeca uče oponašanjem drugih, po modelu,  važno je imati pored sebe odrasle osobe koji imaju razvijeno visoko samopoštovanje.

Samopouzdano dijete prihvaća odgovornost, zna se kontrolirati, nije agresivno (osim kad je to nužno), lako sklapa prijateljstva, spremno je na suradnju, radoznalo, kreativno je, uporno je i ne odustaje na prvoj prepreci, nije pretjerano vezano za roditelje, podnosi kritiku i neuspjeh. S druge strane, nesamopouzdano dijete je stidljivo, boji se novih situacija, agresivno je, lako odustaje  i teško podnosi neuspjeh, pretjerano osjetljivo na kritiku, često govori ‘Ja to ne mogu’, pretjerano vezano za roditelje, sklono perfekcionizmu, teško donosi odluke i izražava svoje mišljenje, ne prihvaća pohvale, često je ljubomorno na ostalu djecu. Djeca s visokim samopouzdanjem imaju osjećaj unutrašnje vrijednosti dok djeca niskog samopouzdanja imaju tendenciju da se usmjeravaju na greške umjesto na uspjehe, probleme umjesto na izazove i teškoće umjesto na mogućnosti.

Kako stručna osoba može pomoći kod problema sa samopouzdanjem?

Samopouzdanje se može naučiti i razvijati. Osobe s niskim samopoštovanjem usredotočene su na negativna iskustva i proriču ih za svoju budućnost. Osvještavanjem našeg unutarnjeg monologa možemo prepoznati jesu li naše misli više pozitivne i ohrabrujuće ili negativne i omalovažavajuće. Što duže te misli vrtimo, one za nas postaju istinite te se  sukladno njima počinjemo osjećati bezvrijedno, obeshrabreno, bezvrijedno i depresivno.Te misli stvaraju određena emocionalna stanja koja usmjeravaju ponašanje te kada postanu automatske, nesvjesno uništavaju samopoštovanje i samopouzdanje.  Prvi korak je promijeniti određene početne postavke i uvjerenja o sebi, svijetu i drugima, a u tome vam uvelike može pomoći dobar terapeut. 

Uz to navedeno, možete li preporučiti još neke tehnika ili savjete za podizanje samopouzdanje?

Razvijanje samopoštovanja i samopouzdanja trebalo bi biti sastavni dio svakodnevice, a ne jednokratna aktivnost. Ne postoji čarobna formula već sve to zahtjeva aktivan rad na sebi. Bez obzira na etikete koje dajete sebi ili vam ih daju drugi, prihvatite da vi niste svoj posao, obrazovanje, prihodi i slično. Svaki dan imate priliku započeti novo poglavlje svog života. Vaša prošlost ne mora biti vaša budućnost! I jednostavna vježba vam može pomoći. Ponašajte se ‘kao da ste samopouzdani’, ispravite se, hodajte uspravno i gledajte prema naprijed jer čak i fizička promjena držanja tijela može dovesti do drugačijeg stava prema životu.

A što kada skrenemo u drugu krajnost, kada samopouzdanje prelazi u pretjerani egoizam?

Dunning-Kruger efekt je psihološki fenomen u kojem ljudi s malo sposobnosti u nekom polju sebe ocjenjuju kao najkompetentnijima u odnosu na druge. Takvi pojedinci prepoznaju se po tome što u društvu vode glavnu riječ, nameću svoje mišljenje bez obzira o kojoj se temi radi, donose sudove i odluke na temelju netočnih, nepotpunih ili nevažnih podataka i nisu spremni prihvatiti kritiku, odnosno mišljenje onih drugih koji su kompetentniji od njih.