Sandra je certificirana geštalt psihoterapeutkinja, a Tatjana integrativna dječja i adolescentna psihoterapeutkinja pod supervizijom. One su osmislile radionice kroz koje sugrađanima pomažu nositi se s napadajima panike, negativnim mislima, anksioznošću i stresom. S napadajima panike, o kojima smo pisali ranije, bori se oko deset posto svjetske populacije, dok se smatra da se s anksioznošću susretne između 17 i 28 posto osoba, i to dvostruko više žena nego muškaraca.

Anksioznost je, govore šibenske psihoterapeutkinje, normalna reakcija na situaciju koja nas zabrinjava ili koju doživljavamo kao prijeteću. To je prirodna reakcija na opasnost, automatska i urođena, stoga će se simptomi javiti uvijek kada postoji objektivan ili subjektivan doživljaj opasnosti. Bez obzira postoji li stvarna opasnost ili doživljavamo situaciju opasnom, iskusit ćemo simptome anksioznost i to nije nešto čega se treba sramiti.

Ona se može doživljavati kao mala nelagoda pa sve do izražene panike. Ne moramo se bojati svake anksioznosti jer je ona uobičajena i informira nas da se nalazimo u nekoj situaciji koja nas brine. S vremena na vrijeme svi doživljavamo anksioznost u stresnim situacijama, recimo kada odlazimo na neki važan sastanak, kada idemo na pregled i čekamo rezultate, kada idemo na ispit. Ipak, kada nas ta anksioznost značajno ograničava u životu u postizanju raznih ciljeva i na taj način nam smanjuje kvalitetu života, znak je da nešto ne štima

Anksioznost se, dakle, javlja u napadajima, odnosno na poticaj iz okoline. Može li svejedno trajati duže vremena?

Simptomi anksioznosti mogu trajati satima i danima, ali se može pojaviti i iznenada poput paničnog napadaja. Trajanje anksioznosti ovisi od osobe do osobe pa kod nekih može biti nekoliko sekundi, a kod nekih osoba anksioznost može trajati godinama. Duže trajanje je karakteristično za anksiozne poremećaje. Panični napadi se kod ljudi često javljaju, češće nego što mislimo, svake godine u više od trećine odraslih! Premda su tako česti, kod osoba izazivaju veliku patnju, a nerijetko i strah od etiketiranja okoline, pa može proći dosta vremena dok osoba ne odluči potražiti stručnu pomoć.

Što utječe na nastanak anksioznog poremećaja?

To mogu biti različiti faktori poput iskustava u djetinjstvu, stresne situacije, osobna osjetljivost ili načini suočavanja sa stresom. Stresni događaji mogu biti gubitak emocionalno značajnih osoba, prekid emocionalne veze, pritisak na poslu, financijski problemi, ozbiljna tjelesna bolest, ali i velike promjene u životu poput selidbe, promaknuća na poslu ili rođenja djeteta.

Koji se simptomi tada javljaju? Kako razlikovati anksioznost od obične nervoze u stresnoj situaciji?

Anksioznost se izražava nizom tjelesnih simptoma. To su lupanje srca, znojenje, podrhtavanje ruku ili tijela, suha usta, teškoće kod disanja, mučnina u želucu, osjećaj topline ili vrućine, napetost mišića ili osjećaj knedle u grlu. Simptomi mogu biti i psihički - osjećaj nesvjestice, slabosti, smušenosti, teškoća koncentracije, strah da ćete umrijeti, poludjeti, ili izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem. To može biti i pretjerana zabrinutost i osjećaj da će vam se svaki čas dogoditi nešto neugodno. Kada se ti simptomi javljaju kao odgovor na neku situaciju koja vas brine i nestanu kada ona prođe, to je očekivana anksioznost, međutim, kada su neki od ovih simptoma prisutni stalno ili se javljaju u napadima panike ili u nekim posebnim situacijama kojih se ljudi obično ne boje, tada bi bilo potrebno da o tome razgovarate s liječnikom koji će moći utvrditi radi li se o anksioznom poremećaju.

Može li se anksioznost zamijeniti za običnu bezvoljnost, loše raspoloženje ili dosadu? Kako uočiti da je zapravo riječ o većem problemu?

O anksioznom poremećaju govorimo kada je anksioznost kontinuirano prisutna. To je opći anksiozni poremećaj koji se javlja u nekim situacijama kao što je, na primjer, ulazak u lift ili vožnja prijevoznim sredstvima, u nekim socijalnim situacijama ili kada se iznenada pojavljuje u obliku napada panike.

Kako se problem rješava?

Postoje vrlo učinkovite metode koje mogu pomoći da se simptomi smanje te dobijemo osjećaj kontrole. To su reduciranje pobuđenosti preko relaksacije mišića, mijenjanje sustava vjerovanja uz pretpostavku da možemo utjecati na naše misli, emocije i ponašanje te mijenjanje ponašanja u smislu boljeg raspoređivanja vremena, određivanja prioriteta, pravilne prehrane ili vježbanja, i u konačnici, uključivanje u postupak savjetovanja  i proradu negativnih iskustava.

Hoće li se išta postići ignoriranjem ili umanjivanjem problema?

Ne, naravno. Suočavanje s anksioznošću koja ometa naše funkcioniranje u svakodnevnom životu  može samo dovesti do pozitivnih poboljšanja psihičkog zdravlja pojedinca dok ignoriranje i nerješavanje dovodi do neugodnih emocija, ljutnje, straha ili tuge, što opet predstavlja rizik za pogoršanje ili pojavu drugih bolesti. Rad na sebi pomaže da postanemo uspješniji, povećamo samopouzdanje i bolje se osjećamo.