Anin posao je ulaženje u potisnute emocije i dijelove živčanog sustava koji su zapeli negdje unutar nas. Objasnila nam je kako dovođenjem tih dijelova u svjesnost dolazi do olakšanja i stvaranja novih obrazaca, što kasnije dovodi do autentičnijeg života kada postanemo svjesni toga tko smo i stojimo čvrsto iza toga, popričali smo s njom malo o mentalnom zdravlju Šibenčana i brizi o istoj.

- Mislim da je mentalno stanje Šibenčana slično kao i u svugdje – imamo dvije struje – ljudi koji se bave sa sobom i važan im je njihov unutrašnji svijet, shvaćaju da taj svijet itekako ima veze s onim što se događa i izvana i da je unutrašnji svijet jedino na što mogu utjecati i na taj način vratiti sebi moć na pozitivan način. S druge strane imamo ljude koji ne povezuju da njihov unutrašnji svijet ima ulogu u njihovom životu i okrenuti su traženju zadovoljstva izvana – rekla je Ana.

Kod nje je, kako kaže, šarolika ekipa, a svima je zajednička želja za upoznavanjem sebe na svim razinama - mentalnoj , emotivnoj i fizičkoj.

- To zahtjeva ljubav prema sebi, hrabrost i upornost jer ćemo se na tom putu susretati s puno sadržaja od kojeg bi najradije okrenuli leđa. Bitno je ne odustati od sebe – objašnjava.

Covid kriza i moderan način života

Nakon Covid krize ljudi su više otvoreni za unutrašnji rad, priča nam Ana. Objašnjava kako je razlog tome nastanak trauma za vrijeme pandemije koje su zajedno s nekim starim traumama isplivale na površinu.

- Za bolje razumijevanje trauma, moram reći da trauma nije traumatski događaj iako može biti vrlo zastrašujući, već ono što i dalje živi u našem tijelu kao posljedica tog događaja. Kad naše tijelo ne uspije izbaciti napetost koju je doživjelo zbog traumatskog događaja, posljedice i dalje žive u našem živčanom sustavu i postaju unutrašnja trauma. Većina ljudi ‘mozganjem’, da se tako izrazim, pokušava riješiti problem koji je na nesvjesnoj razini, što dugoročno nije moguće. Prvo moramo dovesti naš živčani sustav u stanje sigurnosti i opuštenosti, a onda se i racionalni um smiri. To je posao i zahtjeva trud, a ljudi su skloni tražiti brza rješenja pa onda imamo povećane dijagnoze, a zapravo, u pozaditi, to su živčani sustavi koji su zapeli u stanju nesigurnosti i to ima određene nuspojave na fizičkoj, mentalnoj i emotivnoj razini – dodala je.

Kako moderan način života utječe na mentalno zdravlje ljudi?

Mnogi bi se složili da moderno društvo nije prilagođeno optimalnom funkcioniranju našeg mozga. Ana objašnjava kako postoje određene zakonitosti koje se moraju ispoštovati da bi naš mozak, odnosno cijeli živčani sustav bio u stanju balansa i posljedično otpornosti.

- Otpornost živčanog sustava znači da imamo kapacitet prepoznati što se događa u nama i zdravo reagirati na to. Dakle, to je nešto što bi naš živčani sustav trebao naučiti iz najranijih dana i nema nikakve veze s racionalnom shvaćanjem. Možemo primjetiti da se djecu potiče na razvoj racionalnih dijelova prerano iako su ti djelovi mozga za to spremni tek kad navršimo 7 godina. No, mi kad smo djeca smo pravi mali strojevi za preživljavanje i učinit ćemo sve da se prilagodimo okolini jer o njoj ovisimo. Posljedica toga je da dijelovi mozga koji služe, između ostalog, za emotivno reguliranje nisu optimalno razvijeni – rekla nam je Ana.

Fenomen siječanjske depresije

- Ako pratimo prirodne cikluse, ovo vrijeme je više za povlačenje i povezivanje sa sobom što nije uvijek lako i može izazvati osjećaj nezadovoljstva od kojeg na neki način želimo pobjeći, a u siječnju su vanjski podražaji oskudniji pa smo na neki način prisiljeni malo više vremena provesti sami sa sobom. Sebi uvijek imamo puno toga za reći, provjeriti kako smo, ali pitanje je da li se stvarno želimo čuti. Naš unutrašnji svijet uvijek ima neku informaciju za nas. Većina nas je otvorena za informacije iznutra kada su dobre, a one malo teže za probaviti želimo staviti sa strane. E pa tako ne ide dugoročno. Onda je možda najbolje siječanjski blues malo poslušati – zaključila je.