Radila je i tijekom same, gotovo tromjesečne selidbe, nimalo jednostavne s obzirom na bogatu i osjetljivu građu. Selidbu su, usput rečeno, odradili sami djelatnici knjižnice.

Podsjećamo, do završetka obnove zgrade na Poljani, a to bi prema ugovoru trebalo biti krajem ove godine, knjižnica radi radi na tri lokacije. U staroj jezgri, u Ulici Fausta Vrančić 3 smješteni su dječji i audiovizualni odjel, a u susjedstvu, u Ulici don Krste Stošića 1, privremeno se smjestio narodni odjel. Znanstveni odjel izmješten je izvan središta grada, u bivšoj vojarni Bribirskih knezova, u zgradi u kojoj se nalazi Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora. I stvari 'šljakaju'. Naravno, ne može sve biti isto kao u 'matičnoj', prostranoj zgradi, neki sadržaji morali su biti 'suspendirani'. Recimo, najviše su zakinuti naši stariji sugrađani, kojima je čitaonica dnevnog tiska bila svakodnevna rutina.

-Jako nam je žao zbog toga. Pokušali smo doći do još nekih prostora upravo za tu namjenu, ali nismo uspjeli realizirati, tako da smo trenutno bez tog kutka za novine – priča nam ravnateljica Knjižnice Marina Šimić.

Dobra organizacija zlata vrijedi

Onaj, da se tako izrazimo, 'core business' knjižnice, iznajmljivanje knjiga (glazbe i filmova), funkcionira bez problema.

-Tražene knjige pronalaze se 99 posto, što je bolji prosjek nego dok smo bili u zgradi knjižnice. Ljudi se mogu najaviti pa ih knjiga čeka kad dođu, ili mogu doći na lice mjesta i zapisati željene naslove. Spasila nas je dobra organizacija prilikom selidbe. Imamo nekoliko spremišta u kojima smo posložili knjige. Jedno je u podrumu bivšeg kina Tesla, jedno je u podrumu naše zgrade, imamo ih na još na par mjesta. Dakle, što se tiče pristupa građi sve dobro funkcionira – objašnjava nam knjižničar Mario Đira.

Zbog malog prostora u kojem je trenutno smješten narodni odjel, na policama je izložen samo jako mali dio građe. Tako da su oni koji su voljeli  malo dulje 'krstariti' među policama (poput gore  potpisanog), uzeti knjigu u ruke, pročitati sadržaj i na licu mjesta odlučiti što će ponijeti kući, sada su malo zakinuti. Nema 'book browsea'.

-Ima, ali traje pet minuta, jer je izloženo možda tek jedan posto knjiga koje posjedujemo – ističe Mario.

-Sada više podsjećamo na tipičnu kvartovsku knjižnicu. Što ima svojih draži. Ono što nam je drago jest da su ljudi puni razumijevanja, ne grintaju. Jedino ta čitaonica tiska… - vraća se Mario na bolnu temu.

Njegova kolegica Gana Bujas kaže kako i statistika potvrđuje da nije došlo do pada 'prometa'.

-Ne bilježimo ni pad iznajmljivanja ni broja korisnika, odnosno upisanih. Dapače, neki su se ponovno upisali u knjižnicu nakon deset i više godina pauze – ističe.

Za knjižnicu može se reći da je trenutno jedino svjetlo u staroj gradskoj jezgri. U doslovnom i prenesenom značenju.

-Navečer je dosta sablasno, bude i nelagodno. Jedino svjetlo dopire iz našeg prostora – kaže Gana. Eto, sada znate, knjiga donosi svjetlo.

Ljudi puni razumijevanja

Riječ opet dajemo ravnateljici šibenske knjižnice.

-Tepaju nam da smo dnevni boravak grada i to je doista tako, puno ljudi gravitira knjižnici. Vidimo koliko falimo ljudima, ali su susretljivi, puni razumijevanja, ne gunđaju. Ljudima se čak i sviđaju ovi manji, intimniji prostori. Ali, naravno da se svi jedva čekamo vratiti 'kući' – kaže Marina Šimić.

Unatoč suženom prostoru i raspršenosti, zahvaljujući vrijednim i predanim djelatnicima knjižnice programi i radionice idu dalje. Pa tako, ako već vi ne možete u knjižnicu, knjižnica će doći vama. Riječ je, objašnjava ravnateljica, o programu 'Knjižnica bez zidova' u sklopu kojeg djelatnice s dječjeg odjela posjećuju vrtiće pa i škole, idu im u goste.

- Audiovizualni i dječji odjel sada su zajedno, pa mora biti svojevrsnog kompromisa među njima, usklađivanja termina. I dalje se održavaju i play station natjecanja,  ali i promocije knjiga, pa je tako recimo promocija knjige Šiboku Aljoše Vukovića, koja je izašla u našem izdanju za Dan knjižnice, održana u Inavisu, u prostoru koji smo također dobili od Grada na korištenje. Tu je privremeno smješten i naš znanstveni odjel, tako da smo u mogućnosti i tamo održavati neke sadržaje, promocije i tribine, naravno s manje ljudi nego u našoj multimedijalnoj dvorani, ali se prilagodimo. Izložbe, pak, postavljamo u Galeriji sv. Krševana – zaključila je Marina Šimić.

Dakle, da rezimiramo; knjižnica sasvim dobro radi i u 'izvanrednim' uvjetima, ali 'kući' je ipak najljepše. I zato jedva čekamo kraj godine.