- Franck je organizirao natjecanje za bariste iz cijele regije pa su tako bili kolege i kolegice iz Slovenije, Hrvatske i BiH. Konkurencija je bila stvarno velika jer je dosta njih već osvojilo neka druga velika natjecanja, ali mi se nismo gledali kao konkurenciju, već kao kolege i prijatelji. Nama su natjecanja prilika za druženje, upoznavanje novih kolega i zabavu, ali naravno, uvijek je lijepo doći doma s peharom. Na natjecanju smo trebali napraviti dva espressa, dva cappuccina i dva napitka s potpisom, a ja sam za svoj koktel koristio šibensku travaricu, vlastiti sirup od limuna i ružmarina koji rastu na tvrđavi Barone, sodu od višnje i naravno kavu.  Tehnički sam jako dobro odradio nastup, ali sam znao da će svi biti dosta dobri, tako da su mi priča i cijeli nastup dosta pomogli da pobijedim. Na natjecanju svatko bira svoju priču, nema neke zadane teme, a ja na svakom svom natjecanju na neki način predstavljam Šibenik. Tako sam za ovo natjecanje posudio odoru Šibenske gradske straže i razne rekvizite s tvrđave Barone, te im i ovom prilikom zahvaljujem. Cijela priča bila je bazirana na tvrđavama, kako su Turci napadali, pa sam na cappuccinu radio labudove koji su također poznati u Šibeniku, a za koktel je inspiracija bila repetitor na sv. Ivanu pa je koktel bio u njegovim bojama, bijelo pa crveno i na kraju crni dio – priča nam ovaj 33-godišnjak kojeg možete pronaći u Arsenu ili na šibenskim tvrđavama.

Ljubav prema ovom poslu gaji otkad zna za sebe i dok su u osnovnoj školi svi htjeli biti balerine, učitelji ili predsjednici, on je htio biti konobar. To mu je od malena bilo u krvi zahvaljujući ocu koji je u tom poslu i nikad nije požalio izbor svojeg zanimanja. Nakon završene Turističko-ugostiteljske škole upisao je fakultet u Šibeniku koji je završio u roku i koji shvaća kao jednu nadogradnju svega onoga što voli i radi.

- Otac je jedan od onih 'luđaka' kojima se najviše divim. Jedan od prvih položenih barmena u Hrvatskoj i Šibeniku. Kad su svi govorili da je lud, on je gurao svoje i krčio put. Stvarno mi je masu toga pokaza i pomogao, i uveo u svijet natjecanja. Jedino što mi ne želi ostvariti da imam sliku kako se natječemo jedno protiv drugoga. Neka me pobjedi, zgazi, ma štogod, samo da imam tu sliku i uspomenu jer kad sam ja počeo s natjecanjima on se povukao – govori nam Tomislav.

Pobjeda na ovom natjecanju nije mu prava pa su tako iza njega osvojeno 1.i 3. mjesto u Sarajevu na Sarajevo Latte Art Challange, bio je 2. na  državnom Julius Meinl Barista Championship, 3. na Badel Masterclass, gdje i dalje ne može prežaliti taj jedan bod što je nedostajao za prvo mjesto, pa početkom godine 2.i 3. među barmenima i baristima u Crnoj Gori.

- Mogu reći da je ovo zbilja bila vrhunska godina s natjecanjima. Ovo je svakako jedno od najposebnijih natjecanja jer je Franck do sada imao natjecanje samo za svoje kupce, a sada je napokon otvorio za sve što je rezultiralo vrhunskom konkurencijom. Mogu slobodno reći jednom od najjačih s kojom sam se do sad susreo gdje je bilo tko od nas moga biti prvi ili zadnji. Moram zbilja priznati da je cijelo natjecanje bilo vrhunski organizirano, a pogotovo nagrada koja je možda i najveća u povijesti svih barskih natjecanja u cijeloj regiji. Što se tiče priprema za natjecanje, najbolje je svaki dan raditi u šanku jer tako vježbaš ruku i stvaraš rutinu. Naravno, bitno je i educirati se kako treba pravilo raditi jer ako krivo naučiš teško je 'ispravljati krive drine'. Drugi način pripreme je ići na natjecanja jer tako pratiš trendove kao i skupljaš iskustvo koje na kraju može biti presudno u razbijanju treme. Poznajem dosta barmena i barista koji su odlični u svojem poslu, ali kad stanu na pozornicu trema ih pojede. Kad se samo sjetim sebe na prvom natjecanju i kako sam cijeli stol prolio od treme, a sad sam je s godinama naučio 'relativno' kontrolirati – objašnjava naglašavajući da je za dobrog baristu potrebno puno ljubavi iz koje proizlazi želja za radom i učenjem.

Osim što sudjeluje na natjecanjima, i sam ih organizira.

- Da, to je natjecanje koje guram od 2017. s pauzom zadnje dvije godine zbog Covida. Kako cijelo vrijeme predstavljam svoj grad, nema boljeg načina nego da kolege dođu i uvjere se sami koliko je lip. Ovo je jedino natjecanje takvog tipa na Balkanu jer se radi i koktel na bazi kave kao i latte art. To se radi jer imam dosta prijatelja barmena koji ne znaju zagrijati mlijeko za kavu, a isto tako dosta barista koji ne znaju razliku između gina i vodke. Budući da sam ja i barmen i barista, dao sam im priliku da pokažu tko je bolji, ali na kraju bude super druženje, tako da se svi čekaju vratiti i sljedeće godine. Ove godine će se održati 17.i 18. studenog u Kući umjetnosti Arsen ,a  podijelio sam ga na dva dana. Prvi dan su učenici srednjih škola, jer oni nemaju slično školsko natjecanje a drugi dan su seniori iz cile regije. Veseli me činjenica da i kolege sa Cipra i Turske žele doći jer su čuli za njega. Također,  drugog dana u jutarnjem terminu će biti i Latte Art radionica koju drži Sanin Kadić, višestruki Latte Art prvak na Balkanu, a sva kotizacija će ići u humanitarne svrhe – otkriva nam.

Što se tiče Šibenika, imamo dosta dobrih barista, dapače, najboljih u regiji, kazat će Tomislav.

- To je činjenica. Počevši s pionirima kao što su Zlatko Vukičević, Romeo Lambaša, Zlatko Miletić, pa poslije Tomislav Mrdeža i Zoran Trkulja, i na kraju moja malenkost. Tu su Hrvoje Miočević koji je sada bio drugi u Italiji na Esse prvenstvu, a također i Ivan Siničić iz Pirovca koji je godinama osvajao medalje na Franck prvenstvu. Kad se uzme broj vrhunskih barista na ovako mali grad, slobodno mogu reći da smo najbolji. Ono što me posebno raduje je zainteresiranost mladih barista za učenjem i natjecanje pa tako upravo krećem s novim tečajem za bariste, a također pripremam neke za skorašnje nastupe – objašnjava nam Tomislav.

 Hrvati, a posebno Dalmatinci, bez kave ne mogu zamisliti dan. Kad se sjetimo lockdowna, većina je upravo ispijanje kava u kafiću doživljavala kao jedan od većih problema. Doslovno bismo mogli kazati 'što je Dalmatinac bez kave'. Odakle tolika ljubav prema tome?

- Nama je ispijanje kave, uz potrebu za kofeinom, i bitan ritual, od one prve jutarnje do druženja u kafićima. To i jest njezina velika posebnost, taj socijalni utjecaj na čovjeka jer mi smo jedna 'koktel' država što se tiče kave,  pa tako imamo i espresso i tursku kavu i moku i filter. Nije nam toliko bitno koji stil ili kakvu kavu pijemo, nego da je pijemo i družimo se, što smo na kraju i dokazali druženjima iako su kafići bili zatvoreni – kaže nam za kraj.