Ines možda znate i kao našu bivšu novinarku i urednicu, a ovog petka i subote, 12. i 13. srpnja srest ćete ju u Šibeniku, odnosno na Martinskoj, gdje se održava posljednji Regius festival, njena “beba”. Tim povodom popričali smo s Ines, prisjećajući se početaka i zanimljivih anegdota iz perioda od 2011. do 2014. godine. 

- Regius se rodio iz puke frustracije. Šibenik je tad sadržajima ozbiljno zaostajao. Sjedili smo tako Igor Bergam i ja, tadašnji kolege na Televiziji Šibenik, krajem 2010. godine, ako se ne varam, i kukali kako je sve grozno. Mislim da je to dobro poznata i gotovo ritualna situacija većini Dalmatinaca (smijeh). Kukali smo kako je sramotno i žalosno da u Šibeniku mladi nemaju nikakvog sadržaja na izbor, nego izaći u jedan jedini privatni noćni klub, “ćelavog” glazbenog repertoara, ili za doček Nove godine otići na koncert Mile Hrnića pod šatorom na Poljani. Jedini izuzetak u to doba je bio Martinska Fest - prisjeća se Ines. 

- Izazvala sam Igora da ne budemo ti ljudi, koji samo sjede i kukaju, nego da budemo barem konstruktivni, kad već kukamo. On me malo predoslovno shvatio - kroz smijeh će Ines. 

- Već sutradan smo se primili posla. Ušli smo u to jako naivno, entuzijastično, mladenački, kako i treba biti. Nismo pojma imali ni o čemu, ni koji su sve elementi uključeni u organizaciju, kako na lokaciji bez ikakve infrastrukture podići cijelu produkciju, šankove, ni kako doći do željenih glazbenika, doprijeti do publike, a kamoli prodati ulaznice. Doslovno nismo znali otkud početi, i to sve bez lipe u džepu - nastavlja Ines.

Prvi se pamte

- Za početak smo se obratili Šibenskoj udruzi mladih. Prve evente smo radili kroz ŠUM, uz podršku Zvonke Bralić, Maje Šintić i Vladimira Jurićana, a kasnije smo pokrenuli udrugu P.A.R.K.. Savjetima oko zakonodavnih i administrativnih stvari nam je dosta pomogla i moja mama, koja je bila aktivna u tadašnjoj Udruzi Slavonaca i Baranjaca Šibensko-kninske županije. Snalazili smo se kako znamo i umijemo, “u hodu” nailazili na nove nepoznanice i rješavali prepreke - priča Rudan Komšo.

Prvi događaj koji su organizirali u proljeće 2011. godine bio je “2 u petAKT”, preteča današnje Kulturaljke. Ideja je bila napraviti dobar event u vrijeme uskrsnih praznika, kada svi studenti i mladi koji inače žive drugdje, najčešće vikend provedu u Šibeniku.

 “2 u petAKT” sastojao se od dva dijela. Na dnevnom programu bila je izložba aktova anonimnih Šibenčanki, iza kojih stoji sad već svima dobro poznata, a tada još mlada umjetnica na početku karijere - fotografkinja Sanja Lydia. 

Navečer smo u prostoru bivšeg hotela Krka organizirali koncert Brkova, S!lnessa i Cirkusa. Na naše olakšanje, sve je prošlo vrhunski, zavladala je ta emocija i energija koju smo htjeli postići. Odaziv je bio ogroman, a poruke podrške koje smo dobili tu večer su nam definitivno dale krila za dalje - nastavlja Ines, prisjećajući se i jedne anegdote tog petka.

Legendarne sarme

- Neiskusni i u strahu da nećemo uspjeti isplatiti event, nismo čak ni izvođačima omogućili večeru, što je inače standardno, već su moja mama i Igorova baka skuhale po dva velika lonca sarmi. Umjesto večere u restoranu, glazbenici su tako jeli sarme u staroj kuhinji napuštenog hotela Krka koja je služila kao backstage. Svaki put kad se čujem i vidim s Brkovima, prisjetimo se tih famoznih sarmi - priča Ines.

Nakon što su dobili krila, odlučili su se za još izazovniji pothvat - dvodnevni festival na otvorenom prostoru bez ikakve infrastrukture, s kampom za posjetitelje i dnevnim programom. 

- Ciljali smo kraj ljeta, znajući da iza 15. kolovoza polako počne “umirati” scena, i taj pristup s Kulturaljkom u vrijeme Uskrsa te Regiusom za kraj ljeta smo zadržali nekoliko godina - pojašnjava Ines. Prvi Regius održao se na košarkaškom terenu na Jadriji, a nastupili su Sell Out, Six Pack, Dječaci, Rift Project, PleSka, Officer Down, Debeli Precjednik, S.A.R.S. i šibenski Bass Matters. Dok je Igor najviše radio na slaganju line-up-a, komunikaciji s izvođačima i njihovim menadžerima, Ines je brinula o logistici, marketingu i prikupljanju donacija od sponzora. Osim mame i bake, i mnogi drugi prijatelji i kolege pomagali su im u pripremi i realizaciji raznih elemenata organizacije.

- Prvi plakat za Regius nam je besplatno napravio Zoran Diklić, direktor ŠibenikIN-a, sjedili smo tada u garaži do dugo u noć. Drugi dobavljači su nam često spuštali cijene, da nemaju nikakvu dobit već samo da se isplate. Ne bih htjela nikog zaboraviti spomenuti, samo ću reći da smo uspjeli podići na noge mnoge istomišljenike koji su željeli da se scena u Šibeniku pokrene. Te iste, 2011. godine održao se i prvi Terraneo. S razine Mile Hrnića pod šatorom do razine svjetske urbane pozornice smo doslovno skočili preko noći, ljudi su to osjetili i podržali - kaže Ines. 

Financijski izazovi

No, ne baš svi ljudi… Naime, za uspješnu realizaciju ovakvih evenata, nije bilo dovoljno računati samo na prodaju ulaznica, već je otprilike trećinu budžeta trebalo pokriti sponzorskim donacijama. Budući da većina gradskih i županijskih institucija ima predviđen budžet za potporu udruga i događaja takvog tipa, najviše su se oslanjali na njih. Privatnici su, dakako, također pomagali, ali u puno manjem omjeru. Ne zaboravimo da je to bilo u vrijeme krize koja je počela 2009. godine, kad je malo koja privatna tvrtka mogla priuštiti budžet za podržavanje evenata.

- Osobno mi je to bio jedini “turn off” u cijeloj priči. Dok sam uživala u svim ostalim aspektima tog posla, evo i sad mi je muka u želucu kad se sjetim kucanja na vrata našim političarima, njihovog nerazumijevanja vrijednosti ovakvih inicijativa i njihovih lažnih obećanja. Nismo imali drugog izbora, i to je bio najveći razlog zašto sam odlučila izaći iz organizacije. Dovoljno je bilo da padne kiša i bude manji odaziv ljudi, a jedan političar ne ispuni obećanje, i mi završimo s osobnim kreditom da isplatimo izvođače i dobavljače. Ne bih htjela biti negativna i potencijalno neke nove mlade ljude odvratiti od sličnih projekata, ali želim da su svjesni te specifičnosti organizacije evenata kroz udrugu, bez priljeva vlastitih sredstava. Stalno ovisiš o donacijama - kaže Rudan Komšo.

Najdraži trenuci

- Da se razumijemo, što više vrijeme odmiče, sve više blijede ta negativna sjećanja, osjećaj ponosa na to trajno nasljeđe ipak prevlada. Stvarno je prekrasan osjećaj nešto stvoriti za svoju zajednicu, iz ničega. Postoji i taj ego moment, nećemo se zavaravati, kad gledaš tisuće ljudi kako se zabavlja i misliš se u sebi “I DID THIS”. Svaki organizator će se poistovjetiti s time, i mnoge od njih taj osjećaj najviše i drži da se nastave baviti tim poslom. Recimo, među najdražim uspomenama mi je trenutak kad smo se Igor i ja popeli na binu s Brkovima na drugom Regiusu i derali se na pjesmu “Srećo laku noć”. Tad smo po prvi put iz perspektive izvođača gledali rulju i osjetili vibru našeg festivala. Brkovi su, kao što sad već primjećujete, obilježili naš početak, a ove godine će obilježiti i kraj te predivne ere - kaže Ines. 

Među ostalim lijepim uspomenama ističe koncert Rundek Cargo Trija u šibenskom HNK 2013. godine.

- Osim što je koncert bio stvarno veličanstven, dosta smo se i družili s trijom, a violinistica Isabel je ostavila snažan utisak na mene, predivna osoba. Kroz taj posao upoznaš mnoge glazbenike, zvijezde i “zvijezde”, a neke od anegdota ni nisu za javnost - smije se Ines.

Neprocjenjivo iskustvo

Ines je izašla iz organizacije Regiusa prije 10 godina te odselila iz Šibenika, gradeći svoj daljnji karijerni put u digitalnom marketingu u raznim internacionalnim tvrtkama u Dublinu i Zagrebu. Danas radi kao voditeljica brand odjela tvrtke Emendor, gdje, među ostalim područjima rada, također organizira evente. Ističe kako ju je iskustvo organizacije Regiusa uvelike oblikovalo i pomoglo u daljnjem rastu.

- Evo da završim u pozitivnom tonu, opet imajući na umu nove generacije za koje bih željela da imaju hrabrosti preuzeti inicijativu i kreirati nove kulturno-društvene vrijednosti. Bez obzira na sve, kroz godine organizacije Regiusa, pa čak i kroz to iskustvo prikupljanja sponzorstva, naučila sam jako puno toga o samom poslu i mnoge stvari primjenjujem i dan danas. “Istrenirala” sam se za budućnost, postala snalažljivija i čvršća - za kraj će Ines, pozvavši sve da joj se pridruže na posljednjem Regius festivalu. 

Ulaznice možete kupiti OVDJE.

Prisjetite se i sami lijepih trenutaka u povijesti Regiusa kroz albume fotografija OVDJE.