„Obzirom da se u predmetnom članku u odnosu na naše stranke iznosi čitav niz neistinitih, neprovjerenih i uvredljivih tvrdnji, ovim putem zahtijevamo da sukladno čl. 40. i čl. 41. Zakona o medijima, te čl. 2. st. 3. Zakona o elektroničkim medijima, objavite ovaj ispravak bez izmjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedan način na koji je objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

Nije točan navod i informacija: „Ne samo da su dobile otkaz bez nekih razloga, već ih se išlo i javno poniziti.“

Nije točan navod i informacija: „Prije izvanrednog otkaza nisam dobila nikakvu opomenu. Tražila sam putem e-maila korekciju ugovora za lipanj. Dobila sam odgovor da više nisam djelatnica TV Šibenik.“

Nije točan navod i informacija: „Cvitan je vodila razgovore na TV Šibenik, a jedno vrijeme svoje goste je morala čekati na suncu izvan zgrade, dok joj, kako je kazala nakon snimanja nije dozvoljeno pregledati snimljeni materijal.“

Nije točan navod i informacija: „Izvanrednim otkazom su nam ukinuta mogućnost ostvarivanja naših prava. Snimatelj Jurica Cindrić i ja smo odradili smjenu i vratili se u redakciju nakon terena. Najprije je njemu uručen izvanredni otkaz uz objašnjenje da nije poštivao radno vrijeme. Što je smiješno, jer smo radili po cijele dane, navečer, čak i praznicima i za to nikad nismo dobili naknadu.“

Nije točan navod i informacija: „Bilo je i prije takvih slučajeva na TV Šibenik, ali ljudi nisu imali dovoljno hrabrosti s time izaći u javnost.“

Naime, gospodinu Jurici Cindriću uopće nije uručen izvanredni otkaz, kako se to netočno navodi u spornom članku, već je isti s poslodavcem zaključio sporazumni raskid ugovora o radu. Niti gospođi Cvitan nije uručen izvanredni otkaz. Gospođa Cvitan s Televizijom Šibenik d.o.o. kao poslodavcem nije niti imala zaključen ugovor  o radu, pa joj radni odnos nije mogao prestati otkazom. Gospođa Cvitan surađivala je s Televizijom Šibenik temeljem ugovora o autorskom djelu čije produljenje je upravo ona odbila potpisati. Nije točno da su gospodin Jurica Cindrić i gospođa Ivana Bulat radili po cijele dane. Čak štoviše, isti nisu (unatoč opomenama poslodavca) odrađivali niti puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno.

Gospođi Bulat uručen je izvanredni otkaz ugovora o radu, ali je poslodavac za to imao itekako dobar i opravdan razlog, koji na ovom mjestu ne želimo iznositi.

Osobito su netočni, pa i maliciozni, navodi da bi gospođa Cvitan bila prisiljena svoje goste čekati na suncu jer to naprosto nije točno. Dok je gospođa Cvitan bila u pravnom odnosu s Televizijom Šibenik, ista je boravila u njenim prostorijama bez ikakvog vremenskog ograničenja. Kada je taj pravni odnos prestao (na inicijativu same gospođe Cvitan), a nakon što je više puta zamoljena da ne ulazi u poslovne prostorije Televizije Šibenik i ne koristi neovlašteno kompjutere, dokumente i tehniku iste, zaista je na ulaznim vratima Televizije Šibenik izvješena obavijest da se gospođi Cvitan zabranjuje ulaz u prostorije Televizije Šibenik. Intencija ovakvog oglasa nikako nije bila da se gospođu Cvitan na bilo koji način povrijedi ili ponizi, već je bila jedini raspoloživi način da se ista konačno pokuša spriječiti u neovlaštenom ulasku u prostorije Televizije Šibenik.

Zaključno, ističemo kako smo, najblaže rečeno, šokirani načinom gospodina Zovka koji je, suprotno svim postulatima struke, bez bilo kakve ranije provjere iznesenih potpuno netočnih navoda, optužbi i uvreda, gospodina Grcića nazvao „vlasnikom tuđih života“ i „lokalnim šerifom“, a njegovo ponašanje okarakterizirao kao „hajdučiju“  kako to navodite u naslovu spornog članka, te mu je ujedno poručio da je njegovo ponašanje skandalozno, pogotovo što se TV Šibenik dijelom financira i javnim novcem. Obzirom na nespornu činjenicu da Televizija Šibenik zapošljava i druge zaposlenike s kojima čitav niz godina uspješno surađuje, te na činjenicu da gospodin Grcić, unatoč sredstvima kojima se dijelom subvencionira rad Televizije Šibenik, Televiziju Šibenik već desetljećima financira vlastitim sredstvima, ne ostvarujući pri tom nikakve prihode od njenog rada, zaista ga je deplasirano i u najmanju ruku uvredljivo nazvati „vlasnikom tuđih života“ ili „lokalnim šerifom“, a njegovo ponašanje okarakterizirati kao „hajdučiju“. Pitamo se koliko je to „lokalnih šerifa“ spremno godinama ulagati vlastiti rad i  vlastita sredstva u poslovanje jedne institucije od čijeg rada nema baš nikakve financijske koristi."

Za Televiziju Šibenik d.o.o. i gospodina Stjepana Grcića

Zorana Laurić Maglov, odvjetnica