'Budući da Danijel Mileta, zamjenik šibenskog gradonačelnika u vezi sa zahtjevom roditelja djece koja polaze privatne i vjerske vrtiće uporno ponavlja teze koje ne odgovaraju istini i koje ruše dignitet naših ustanova, željeli bismo u javnosti te izjave opovrgnuti činjenicama koje su nepobitne. Zbog toga smo izvukli njegove izjave u nedavnim emisijama u lokalnim elektroničkim medijima i  u vezi s njima iznijeli podatke i činjenice koje ih jasno opovrgavaju kako bi javnost dobila pravi uvid u problem koji je nastao jasnim zahtjevom roditelja koji žele da se njihova djeca po pravima izjednače s djecom u Gradskim vrtićima, te kako bismo sa svojeg rada skinuli ljagu koju te izjave na nas bacaju.

Citiramo:

Izjava 1.:„Grad Šibenik za razliku od većine gradova u Hrvatskoj nema problema sa upisom djece u vrtiće, jer tu postoji preko 1000 mjesta u gradskim vrtićima, odnosno postoje privatni vrtići i vjerski vrtići. Grad Šibenik subvencionira boravak, odnosno same privatne i vjerske vrtiće mjesečno po djetetu dosta izdašno tako da de facto u Šibeniku svi roditelji, odnosno sva djeca čija oba roditelja rade ili djeca samohranih roditelja koji su pak zaposleni nemaju problema sa upisom u gradski ili pak privatni vrtić za razliku od drugih gradova gdje ostaje po nekoliko stotina djece kojima oba roditelja rade u nemogućnosti upisa u vrtić.“

Obrazloženje 1: Točno je da  Šibenik nema problema s upisom djece u vrtiće, ali samo zbog toga što je 42 posto djece u vjerskim i privatnim vrtićima. Ako je po tvrdnjama g. Milete subvencija od 900 kuna koju Grad izdvaja po djetetu u privatnim i vjerskim vrtićima  „izdašna“  i s njom vrtići ostvaruju profit, molimo javnost da se zapita što je s 1950,00 kuna koje Grad izdvaja za dijete koje pohađa gradski vrtić i na što se taj novac troši.

Izjava 2:„Međutim, kako privatni i gradski vrtići rade na različitim osnovama, gradski vrtići su neprofitne organizacije kojima je u prvom interesu, u fokusu upravo to zbrinjavanje, edukacija djece čija oba roditelja rade s druge strane privatni vrtići su institucije koje egzistiraju na principu trgovačkih društava i kojima je u fokusu prije svega profit privatnika koji su osnovali taj vrtić.“

Obrazloženje 2: Izjava g. Milete da privatni i gradski vrtići rade na različitim osnovama je teza kojom obmanjuje javnost. Svi dječji vrtići su osnovani i registrirani kao ustanove ranog i predškolskog odgoja te podliježu svim zakonskim aktima koje se tiču djelatnosti odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece rane i predškolske dobi. Izjavom da je privatnim vrtićima prije svega u fokusu profit, g. Mileta omalovažava i vrijeđa ugled osnivačica i ravnateljica vrtića. Dobit koja je ostvarena unatrag 20 godina rada naših vrtića je produkt korištenja svih dostupnih resursa, a ne iz uplata roditelja i subvencija jedinica lokalne samouprave (JLS).

Izjava 3. :„Ono što se zapravo sad dešava je da privatni vrtići žele još novca, a Grad smatra da im taj novac, s obzirom na financijska izvješća koja oni imaju koja vidimo i na Fini odnosno, godišnja financijska izvješća i na dokumentaciji koju dostavljaju gradu Šibeniku koja često bude i nepotpuna, vidimo da im ne treba još novca da bi pokrili sve troškove za djecu, a usput još nešto i zaradili.“

Obrazloženje 3: Privatni i vjerski vrtići su svoja potraživanja za održivost jasno prikazala kroz „Javni poziv za podnošenje zahtjeva  za  ostvarivanje prava na sufinanciranje djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja za dječje vrtiće drugih osnivača“ u kolovozu 2022.

Upravo se u njemu vidi da sredstva koja ostvarujemo od strane Grada i uplata roditelja nisu dostatna za održivost sustava. Svake godine kroz „Javni poziv“ jasno definiramo prihode i rashode, tablično prikažemo iznose svih plaća i ostalih rashoda. Upravo je gradska uprava ta koja se godinama oglušuje na naša obrazloženja. Miletina teza da nam ne treba još novca da bi pokrili troškove je samo  floskula koja nema nikakvo uporište u poslovnim analizama i budućim planiranjima. Slijedom navedenog proizlazi činjenica da privatni i vjerski vrtići hitno moraju iznaći sredstva do iznosa EKONOMSKE ODRŽIVOSTI, u suprotnom više nećemo moći  skrbiti za 700 djece.

IZJAVA 4. :„Gradska uprava ima filing za to, međutim isto tako ne možemo dozvoliti da se iz gradskoga novca, odnosno gradskoga proračuna novac prelijeva u profit ili dobit tih vrtića. Konkretno, mi smo još 2019. godine podigli ovu subvenciju mjesečno po djetetu sa 700 na 900 kuna. To su ogromna sredstva i u sljedeće dvije godine, dakle 2020./2021. smo na osnovu samo te dodatne subvencije privatnim vrtićima dodijelili  ekstra oko 2,5 miliona kuna. Znate gdje je taj novac otišao, otišao je na račun dobiti odnosno profita tih istih vrtića.“

Obrazloženje 4: Mi svojim poslovnim knjigama i svim poslovnim analizama dokazujemo da prikazana dobit pojedinih vrtića na završnim računima nije završila na privatnim računima vlasnika vrtića. Iskazana dobit u 2020. i 2021. godini nije nastala od subvencije grada od 900,00 kn po djetetu, već se kroz godine akumulirala zahvaljujući racionalnom poslovanju i poslovanju u maniri dobrog gospodara.

Dječji vrtići su, da bi opstali, koristili sve moguće mjere i pomoći u poslovanju koje im je omogućila pravna država, Republika Hrvatska. Pod tim mislimo na mjere pri zapošljavanju, mjere za pripravništvo, mjere stručnog osposobljavanja, apliciranje na Europskim projektima, Covid mjere za očuvanje radnih mjesta, sudjelovanje na Erasmus projektima i slično.

 Svom tom snalažljivošću i racionalnim trošenjem uspjeli smo opstati. U tom razdoblju, točnije u 2020. i 2021. godini osigurali smo određenu zalihu novca koja je potrebna za nesmetano funkcioniranje rada ustanova. Mi kao privatni i vjerski vrtići, kako bismo bili održivi, moramo ostvariti određenu dobit jer jedino tako možemo osigurati likvidnost kao i mogućnost opravdanosti potraživanja kreditnih sredstava poslovnih banaka, ali i apliciranja na razne projekte.

Privatni vrtići nemaju kapitalne ulagače, već isključivo svojim radom moramo dokazati bankama da smo dobri gospodari, kako bismo bili u korak sa zahtjevnostima i standardima ranog i predškolskog odgoja. Iz uplata roditelja i JLS podmiruje se tek dio tekućeg poslovanja (plaće, tekuća održavanja, režije, prehrana). Da bi proces rada bio u skladu sa svim izazovima  planiranima i neplaniranima, nužno su potrebna i druga ulaganja kako bismo osigurali opstojnost i održivost naših vrtića

Dakle, izjava da smo njihovim povećanjem subvencije sa 700,00 na 900,00 kuna ostvarili profit je laž i kleveta.  

Pozivajući se na presude Europskog suda za ljudska prava, g. Mileta pokušava obmanuti javnost pozivajući se na presudu koja se odnosi na razdoblje od 1993. do 1998. kada u gradu Rijeci nije postojala potreba za istim vrtićem, niti su kriteriji upisa bili jednaki kriterijima javnih vrtića. Time Mileta obmanjuje javnost, ignorirajući da Grad Šibenik od 2005. godine ima Plan mreže predškolskih ustanova, a unatrag 4 godine i gradski i vjerski i privatni vrtići imaju jedinstvene kriterije upisa kroz sustav e-upisa, kojima Grad upravlja, dajući roditeljima potpuno legitimno pravo izbora vrtića.

Argument koji je nepobitan i jasno prikazuje da privatni i vjerski vrtići nisu ničiji hir već nasušna potreba, jest brojka od 700 djece.

Dokle god skrbimo za djecu koja nisu u mogućnosti biti zbrinuta u gradskim vrtićima, svako dijete ima pravo biti jednako vrijedno i sufinancirano. Izdvajanjem za 1000 djece po 1950,00 kuna po djetetu, a za 700 djece po 900 kuna po djetetu znači da djeca za gradsku upravu nisu jednako vrijedna.

Daljnja teza koju g. Mileta provlači jest da su plaće u gradskim vrtićima definirane zakonski, a u vjerskim i privatnim vrtićima tržišno, također je lažna. Obrćemo tezu pa ga pitamo jesu li magistra ranog i predškolskog odgoja ili prvostupnica ranog i predškolskog odgoja koja radi u privatnim i vjerskim vrtićima manje vrijedne od njihovih kolegica u Gradskim vrtićima. Ili misli da nama ravnateljima nije u interesu imati zadovoljnog radnika plaćenog istim zakonskim osnovicama i koeficijentima?! Svi zaposlenici za posao koji rade bi trebali imati ista primanja neovisno u kojem vrtiću rade, a to je nemoguće ovakvim odnosom Grada prema sufinanciranju boravka djece  u vrtićima.

 Napominjemo, uz dobro gospodarenje, apliciranjem i dobivanjem sredstava od EU projekata, odgojitelji unatrag nekoliko godina imaju iste ili približno iste plaće. To nije postignuto zahvaljujući subvenciji od 900,00 kuna po djetetu, već isključivo vlastitim sposobnostima.

G. Mileta voli reći da je sve jasno i matematički prikazano, ali ne potkrepljuje  to iznosima. Zato pozivamo vas novinare i ostalu javnost da obratite pozornost samo na ovu računicu:

Ako u jasličkoj skupini boravi 12 djece i u ovom trenutku roditelj plaća 980,00 kn, subvencija Grada je 900 kn, što je ukupno za jedno dijete 1880,00 kn, pomnožite to s 12 djece, dobijete iznos od 22.500 kuna (pod uvjetom da su svi platili i da nema popusta na braću i sestre). Minimalan trošak za samo dvije odgojiteljice (a nerijetko jaslice broje i 3 odgojitelja) je 20.000,00 kn. Dolazimo do računice da s ostatkom od 2.500,00 kn pokrivamo za tu jednu jasličku skupinu: PREHRANU, REŽIJE, ENERGENTE, MATERIJALNE UVJETE, RAVNATELJICU, KUHARICU, PEDAGOGINJU, PSIHOLOGINJU, LOGEPEDINJU, ZDRAVSTVENU VODITELJICU, SPREMAČICU I DOMAĆICU. Trebate li još neki argument?

I za druge odgojne skupine se ista metodologija može primijeniti bez obzira ima li u skupini 12, 22 ili 25 djece.

Izjava 5: „Vjerski vrtići funkcioniraju više na osnovama kao gradskih vrtića, dakle kao jedne neprofitne ustanove. Njihova misija je drugačija od privatnih vrtića i Grad Šibenik sa vjerskim vrtićima nema problema. Oni se pokrivaju unutar svojih troškova kad gledamo po djeci kojima oba roditelja rade ili su roditelji samohrani pa taj roditelj radi. Oni bi zapravo htjeli da Grad subvencionira i djecu koja se ne uklapaju u taj profil gdje zapravo jedan roditelj radi, a jedan ne radi, mi smatramo da je to neka užanca, praksa. Tako se i popunjavaju mjesta u vrtićima da ako jedan roditelj ne radi da taj može skrbiti o samome djetetu tako da privatni vrtići, kad gledamo troškovno imaju još i najmanje troškove, pardon vjerski od sviju.“

Obrazloženje 5: U svom istupu o razlici između privatnih i vjerskih vrtića g. Mileta daje sebi subjektivno pravo govoriti o organizaciji rada vjerskih vrtića. Svojim navodima preusmjerava i odvodi pažnju javnosti od osnovnog problema koje dijele privatni i vjerski vrtići, a to je ekonomska održivost.

Izjava 6: „Ti troškovi nisu 2500 kuna, ti troškovi variraju i ovise od grada do grada od institucije do institucije, čak niti u privatnim vrtićima nisu svi isti. U gradskim vrtićima su ti troškovi oko 2400 kn zahvaljujući prije svega ovim plaćama na koje Grad nema utjecaja koje su zakonski definirane, a s druge strane privatni vrtići imaju troškove, opet postoje tri privatna vrtića ili institucije u gradu Šibeniku i njihovi su troškovi isto različiti po djetetu od 1650 kn do 1890 kn. Dakle, ni tu stvar nije ista. Kada sagledavate tu ekonomsku cijenu ona vam je različita. Svježe je istraživanje onog UNICEF-a koje pokazuje da se ti troškovi točnije ekonomska cijena kreću od 900 do preko 4500 kuna. Dakle, treba ući malo dublje u tu priču i materiju.

Obrazloženje 6: Navodi g. Milete da imamo različite troškove po djetetu ukazuju da on uopće nije upoznat, odnosno ne prihvaća činjenice o ekonomskoj održivosti ustanova.

Ako želimo održivost kompletnog sustava i svih sudionika u procesu onda je nužno prihvatiti da su prava i potrebe sve djece jednake, a time i financijske potrebe vrtića bez obzira bili gradski, vjerski ili privatni.

Što se tiče UNICEF-ovog dokumenta, g. Mileta citira analizu provedenog istraživanja, a ne zaključke i preporuke tog istog dokumenta.

Izjava 7: I isto tako, kad govorimo o vrtićima, nisu ta tri privatna vrtića složni. Ja sam nedavno imao poziv jedne od vlasnica privatnih vrtića koja mi je rekla da treba stat na loptu, da joj nije drago u kojem je smjeru sve ovo otišlo.

Obrazloženje 7: Osobnom izjavom svih potpisnica ovog teksta ograđujemo se od ove klevete. I napominjemo da iza svakog prava na izgovorenu riječ postoji i odgovornost', stoji u reakciji.