– Majka sam troje prekrasne djece, supruga, kćer, sestra. Dolazim iz velike obitelji u kojoj smo svi ljubitelji slatkog i dosta rano sam počela pripremati kolače. Sam interes prema ukrašavanju i tom ‘umjetničkom’ dijelu izrade slastica javio se kad sam počela raditi torte za svoju djecu. Slastičarstvo je svakako jedan vid umjetnosti i zapravo sam kroz to otkrila neke svoje talente za koje nisam znala da ih imam – priča nam.

Cijeli svoj radni vijek sam provela je u ugostiteljstvu i trgovini, a iako je po struci prehrambeni tehničar, nije imala formalno iskustvo i dugo je slastice radila za svoj gušt, natjecala se sama sa sobom, išla na edukacije i učila nove tehnike izrade ukrasa i samog ukrašavanja torti.

- Bila sam, a i još sam uvijek, dosta samokritična, uvijek mislim da može bolje. Imam veliku obitelj, pa to povlači i puno šire rodbine, kumova, prijatelja koji bi na našim zajedničkim okupljanjima probali moje slastice i stalno me poticali da otvorim nešto svoje. Dugo mi nije padalo na pamet nešto tako i zapravo me bilo strah izaći iz te neke zone komfora, odnosno nisam sebe nikad zamišljala kao poduzetnicu. Ali gledajući svoju djecu i želeći im dati primjer da slijede svoje snove i rade ono što vole, odlučila sam pokušati. Pa ako i ne uspije, dobro je iskustvo i lekcija za dalje. Kako se kaže ‘sama pala, sama se digla’.

Ratka je upisala i završila školu za slastičara nadajući se da će je to potaknuti I je, ali je opet trebalo vremena. Kad je napokon odlučila dati otkaz i otvoriti obrt, preporodila se, otkriva nam.

Biti sam svoj gazda izazovno je, ima dosta pluseva i minusa, ali bez obzira na sve, Ratka nije požalila svoju odluku. Dapače, radi punom parom i uživa u tome.

– Posla ima dosta i jako sam zahvalna na svakom upitu, preporuci i narudžbi, već imam dosta stalnih kupaca i to mi je vjetar u leđa.  U mojoj maloj Štoriji mikser stalno bruji, to je moja najdraža muzika – kaže nam za kraj.