Muž obrađuje zemlju i brine se oko cvijeća, a ona je marketing i prodaja, kaže kroz smijeh.

- Kad smo uređivali kuću, zasadili smo tulipane kao ukras, množili su se i evo sad pričamo o 5000 komada. I tako je u biti krenula prodaja na pijaci. U sezoni sam tu svaki dan, osim nedjeljom, a u svibnju prodajem božure. Sve što zaradimo na pijaci, i malo od mirovine, trošimo na putovanja koja su nam velika strast. Idemo uvijek organizirano jer lakše je budući da ne baratamo toliko stranim jezicima, a posjetili smo stvarno dosta zemalja. Od Cipra, Maroka, Turske i Indije, a najesen je plan Jordan – priča nam Radmila koja je već nekoliko godina u mirovini.

Radila je kao knjigovođa i tad je često putovala poslovno, dok su danas sva putovanja iz gušta.

- Hrvatska je meni najljepša zemlja, moja je, ali ima krasnih zemalja, ljudi, običaja, kulture…I prekrasno je sve to upoznati i doživjeti. Najdraža zemlja mi je Indija gdje je pravi kontrast svjetova. S jedne strane imate ljude na ulici, a nekoliko metara dalje pir od nekoliko stotina tisuća eura – priča nam.

Radmila je na pijaci prisutna više od 20 godina, ima i svoju ekipu s okolnih štandova i svi se međusobno druže. Ali puno toga se promijenilo, stanje nekad i sad se teško može usporediti.

- Gledajte, ja se ne žalim, imam svoje stalne mušterije koje su zadovoljne i uvijek se vraćaju. Mada, kupaca ima manje, sve se promijenilo. Danas svi gravitiraju prema trgovačkim centrima, mladi većinom tamo kupuju, a starih nema. Prije je bilo nezamislivo doći u grad i ne otići na pijacu i peškariju, sad se sve promijenilo. Ali nema mjesta žaljenju, ja sam zahvalna na svojim mušterijama – kaže nam za kraj ovo zaštitno lice cvjetnog štanda na šibenskoj pijaci.